Pod okriljem jubilarne 20. Noći muzeja u Hrvatskoj, svoje muzejske manifestacije i kulturne događaje pripremile su brojne muzejske institucije i druge baštinske ustanove. Vidljivost i interakcija muzeja s okruženjem, stvaranje nove publike i promoviranje baštine uz održivi razvoj muzeja i zajednice postaje izuzetno važna u današnje vrijeme digitalne tehnologije. Tema ovogodišnje manifestacije „Muzeji - vidljivi i nevidljivi“, potaknuta je činjenicom da je većina zagrebačkih muzeja i galerija zatvorena za javnost zbog obnove od potresnih oštećenja. Međutim, Noć muzeja je aktualizirala brojne teme, običaje, ličnosti u svakom okruženju, pa i prostore, koji su često nevidljivi za posjetitelje.
Vjerujem da je ova tema, uz samu obljetnicu, stvorila nevjerojatno ozračje u cijeloj Hrvatskoj, od gradova i malih naselja, do muzeja, galerija, zbirki, kuća baštine, profesionalaca, amatera, vidljivih i nevidljivih. I probudila u svakom od nas posjetitelja želju da budemo dio toga. I eto nas do našeg izbora, putem povijesne ceste Lujzijane u Prilišću, nevidljivom na karti izbora, vidljivom u mreži prijateljstva, u godinama iza nas koje nas povezuju, u ozračju naizgled tihog i malog mjesta kulture. Jer Prilišće je sve samo ne nevidljivo…svijet je u očima promatrača.
Ova 13. Noć muzeja u Prilišću u organizaciji Udruge za očuvanje kulturne i prirodne baštine „Zora – Prilišće 1925.“ svojim programom slijedila je temu, kroz vidljivu i nevidljivu baštinu kraja u zavičajnoj zbirci, obilježavanjem značajnih obljetnica i u izvornoj pjesmi našega kraja.
„Zora“ je najavila obilježavanje svojih 100 godina, a posjetitelji su spontanim pljeskom izrazili čestitke i želje za nastavak uspješnog rada. U nju su utkane i godine Noći muzeja, trinaest inspirativnih godina koje su bile u korak s godišnjim temama na nivou Hrvatske. Nikola Volović, voditelj udruge proveo nas je slikom i riječju kroz sve teme, pogledom unazad, s porukama podrške, optimizma, ponosa na baštinu svoga kraja i ljudi dostojnih sjećanja. I ne samo iz Prilišća, poruke podrške često su snažnije iz dalekih krajeva, od ljudi koji prepoznaju prikazane vrednote ovoga kraja. Tako je to, često je iz blizine teže vidjeti koliko je nešto veliko i posebno, jer lakše cvjeta na vjetrometini života.
Poseban gost ove večeri i prvi puta u Prilišću, među povijesnim velikanima iz Prilišća, bio je arhitekt Hermann Bolle. Slavili smo 180. obljetnicu od njegova rođenja. Predstavila ga je arhitektica Branka Križanić, dugogodišnja konzervatorica u Konzervatorskom odjelu u Karlovcu.
Jedan od najvećih hrvatskih arhitekata, graditelja, pedagoga, vizionara, kreatora Zagreba, nakon potresa 1880. godine, kakvog danas znamo, a koji je sada, opet nakon potresa 2020. godine, u obnovi Bolleove baštine. I kojem, potresu usprkos, slavimo 20 godina Noći muzeja otkrivajući i živeći baštinu. Saznali smo koliko je Bolle poznavao ovaj kutak Hrvatske i ostavio kreativni otisak u graditeljskoj baštini naše županije. Saznali smo koliko nam je zaista vidljiv ili nevidljiv – tu pokraj nas. Bio je to ujedno i poziv posjetiteljima da u ovoj godini i dalje žive s Bolleom, da sebe baštinike povežu s baštinom na mjestima njegova stvaranja diljem Hrvatske, te da ga učine oku i srcu vidljivim i inspirirajućim. I kao da svojim djelima potvrđuje stihove našeg velikog pjesnika Antuna Branka Šimića: "Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda, pusti da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda..."
Uz Bollea i njegovu graditeljsku baštinu na području Karlovačke županije, bio je ovo trenutak i za čestitku konzervatorima u Konzervatorskom odjelu u Karlovcu na 35 godina djelovanja. Vidljivi ili nevidljivi, u našem životu su i konzervatori i svi stručnjaci za baštinu. Kao svjedok tih godina Branka je istaknula ono najvažnije – zadatak konzervatora da čuva baštinu, učini ju vidljivom i preda budućim naraštajima baštinika. Stoga je prvih 35 godina i puno i malo za takav zadatak, ali je ipak početak koji traži ustrajnost i nada se trajanju u godinama koje dolaze.
Zvuci svirača i pjesme članica KUD-a Mostanje u slavlju svoje 35. obljetnice od prvog nastupa u Prilišću, ovoj noći dali su ono što svaka velika večer mora imati – iskonsku radost, vraćanje u drage uspomene mladosti, povezivanje posjetitelja i domaćina pjesmom, kapljicom, zalogajem domaće kuhinje. Ožive i izlošci bogate etno zbirke, koja zagrljajem primi u svoj prostor goste, oživi i cesta Lujzijana, zazvone zvona sv. Magdalene, Kupa prizove prijatelje s druge obale…a mi svi u dobroj vjeri prizivamo da i kuće uz cestu ponovno ožive u svojoj ljepoti i nastave priču lijepog i bogatog Prilišća.
Prilišće, vidljivo i nevidljivo, Noć muzeja i poziv - vidimo se uskoro!
Branka Križanić