Iako nema status župne crkve, crkvom, a ne kapelom, čini ju ponajprije pompozni zvonik, prilično velika lađa, te činjenica da jedina, izuzev župnih crkvi sv. Marije Magdalene i sv. Mavra opata posjeduje na koru orgulje sa četiri registra nabavljene 1902. u Češkoj, ali već pedesetak godina nisu u funkciji. Također ima i Svetohranište kao malo koja kapela kao i zvono za početak mise sa potezalom. Crkva ima i sakristiju s pripadajućim ormarom za liturgijske knjige, pribor i odjeću.
Spominje se 1683. godine. Zidana je kamenom. U tijeku je obnova pomognuta Ministarstvom kulture i Konzervatorskim odjelom u Karlovcu. Posljednja obnova bila je 1986. kad je bojana iznutra i izvana, te dovedena el. struja, odn. 1989. kada je bojan limeni krov koji je danas zamijenjen crijepom.
U tornju su tri zvona. Najstarije od 200 kg, danas najmanje, lijevano 1929. u Ljubljani. Nakon što je staro zvono napuklo, posljednjih godina dodana su dva zvona, veliko i srednje, lijevana u Austriji, osobito zaslugom domaćeg sina msgr. Mije Pavlakovića, rođenog na Račaku, župnika Srca Isusova u Zagrebu-Bolnica Sestara Milosrdnica. Skinuto je najmanje zvono koje je služilo za satni mehanizam. Ura je postavljena 1902. godine. Zajedno sa zvonikom obnovljena, ali ne radi joj satni mehanizam.
Obnovu tornja, pokrenuli su i financirali vjernici iz Vukove Gorice i župe Prilišća, te oni iseljeni u veće gradove Karlovac, Duga Resa i Zagreb, ili na poseban način vjernici iz inozemstva. Osobitu zahvalu dugujemo potpori Općine Netretić na čelu s načelnikom gosp. Ivicom Gračan sve od obnove zvonika pa do današnjih dana. Općina je sudjelovala u svim dosadašnjim akcijama. Isto tako zahvaljujemo mještaninu Ivanu Lorkoviću na donacijama.
Sadašnji obl
ik kapela je dobila 1885. godine kako stoji iznad ulaznih vrata. U lađi se nalaze dva redoslijeda po 6 klupa, između klupa tepih staza. Na zidu je križni put manjeg formata. Glavni oltar ima kip sv. Jurja na konju sa zmajem, ispod kojeg je svetohranište koje se ne upotrebljava. Sa svake strane nalaze se kipovi svetih apostola Petra i Pavla. S lijeve strane je oltarna slika sv. Obitelji sa zastorom i misijski križ. Ispod je postolje s kipovima Majke Božje i sv. Josipa. S desne strane nalazi se propovjedaonica s prilazom do nje iz sakristije. Ispod su postavljene obnovljene slike Srca Isusova i Marijina. Drvenu oltarnu menzu izradio je svećenik Jože Pavlaković, župnik Starog trga u Sloveniji, rodom iz Preloke. Tu su još medeni križ i svijećnjaci, stalak za misnu knjigu, kalež, knjige čitanja, albe, misnice i ostali bogat liturgijski inventar, kojega je dobrim dijelom pribavio i poklonio domaći svećenik Mijo Pavlaković na čemu mu od srca zahvaljujemo.
Crkva sv. Jurja u fazi je obnove. Obnovljen je zvonik. Obojano pročelje (fasada). Uređeno svetište s oslicima izvana. Stavljena drenaža. Promijenjena stolarija. Sada je na redu unutrašnjost crkve.
Zahvaljujemo svima koji su svojim prilozima ili osobnim angažmanom i zauzetošću oko organizacije pripomogli dosadašnjem tijeku obnove. Osobito Crkvenom odboru kojega je duša zvonarica i sakristanka gđa Barka Laslavić. Posebna hvala svim tvrtkama i poduzećima – donatorima, te napose iseljenim mještanima i župljanima.
Godišnja slavlja u crkvi sv. Jurja su: 23. travnja – sv. Juraj, mč. Nedjelja iza blagdana – proštenje sv. Jurja, Svi Sveti s blagoslovom groblja, te na nedjelju Sv. Obitelji (prva iza Božića).
Upravitelj župe Željko Bakšić
Župi Prilišće pripada i kapela Svetoga Jurja za koju kanonik vizitator kaže da je dosta velika i "da u nju stane oko 150 ljudi". Prije temeljite obnove (1771. godine kronogram na zaglavnom kamenu) bila je ladanjska crkva igrađena izvan naselja na povišnom platou. Dr. Đurđica Cvitanović navodi da je bila "zidana, sa svođenim svetištem, predvorjem pred pročeljem i preslicom za zvona. Nije imala sakristiju, a misno ruho čuvalo se u sanduku. Na južnom zidu bila su probijena samo dva mala prozora. Pod je bio pokriven daskama, a u predvorju se sačuvala kamena menza". Struktura zida vrlo je stara, a u zid crkve ugrađena je rimska stela. Za vrijeme temeljite obnove 1850. godine doživjela je istu sudbinu kao i kapela Svetoga Leonarda. Izmijenjen je strop lažnim bačvastim drvenim svodom, prigrađena je sakristija, dograđen zvonik s "pritješnjenom" lukovicom, a unutrašnjost raščlanjena pilastrima s ukrasnim rozetama i vijencima izvedenim u stucco tehnici. Dodatnim elementima iz 19. stoljeća pokušao se naglasiti barokni dojam ovoga vrlo staroga sakralnoga objekta.
Iz knjige Prilišće - Kupa, ljudi i tri sela - prof., Marinka Mužar: Spomenici sakralne kulture