Graditeljska baština – tradicijsko graditeljstvo
Kuće su bile drvene s vrlo malim prozorima, pokrivene slamom. U većoj sobi gdje bi ukućani jeli i spavali, nalazio se stol s klupama, kreveti i škrinje za robu. U jednom kutu nalazila se velika "peć na slipe oči", koja se ložila iz susjedne kuhinje u kojoj se pekao kruh. U kuhinji se nalazilo ognjište nad kojim je o lancu visio kotlić u kojem se kuhalo jelo.
Iza kuhinje nalazila se staja, a ispod sobe mali podrum. Podovi su bili uglavnom zemljani. Pod strehom ispred prostorija protezao se "ganak" (trijem), otvoren vanjskoj strani gdje se nalazila klupa, "vuhač" s vodom i pod krovom srpovi i ostali sitni alat. (jb, jv)
Kasnije, kuće dobivaju zidanicu, kamenom zidano prizemlje dijelom ukopano u zemlju a ganak je uzdignut od zemlje, kao prilazni predprostor svih prostorija iznad zidanice.
Zatim počinje vrlo kvalitetna gradnja, za ono vrijeme modernih kuća, koje još i danas odolijevaju vremenu i služe svojoj svrsi, dokazane kao kuće za zdravo stanovanje. Građene su (prema najjačem nepisanom pravilu) od materijala kojega daje priroda: drvo, kamen, zemlja (opeka, crijep...) Graditelji brižno biraju mjesto gradnje i položaj kuće (prema suncu, zaklonjene od jakih vjetrova, pogodnost pristupa, poštivanje susjeda, veza sa gospodarskim zgradama...)
Nažalost, sadašnja tradicijska graditeljska slika Prilišća narušava se unošenjem novih pomodarskih materijala i oblika koji nisu u skladu s postojećim graditeljskim vrijednostima ovoga kraja. Tako, nestručni građevinski zahvati mijenjaju izgled skladnih pročelja, nekada vrlo lijepo građenih kuća. Samo poneke novosagrađene kuće uklapaju se u arhitekturu postojećeg ambijenta, dok je obnova starih kuća u izvornom obliku još rjeđa.
Žalosna je istina da veći broj vrlo lijepo i brižno građenih domaćinstava propada zbog nebrige. Urušavaju se napuštena imanja zarasla u korov. Gubimo ih zauvijek. A koliko je odricanja i koliko truda uloženo u njihovo stvaranje?
Prostorni plan uređenja naše Općine prepoznaje u Prilišću, u dijelovima naselja, povijesne poluurbane cjeline i povijesne seoske cjeline...
Nedovoljno istražena a u mnogim spisima već više puta naglašavana posebnost tradicijske graditeljske baštine ovoga kraja, zaslužuje cjelovito i stručno sagledavanje. (nv)
Cesta Karolina
Cesta koju je dao sagraditi Car Karlo VI, po kojem je i dobila ime. Gradnja je započela 1726. godine, a završena je do 15. 09.1728. godine.. Građena je od Karlovca, preko Dubovca, Novigrada, kroz dio Prilišća, koji se još i danas zove Stara cesta (ili Ladešićka, u Dubravama), zatim kroz Račak, Bosiljevo, Vrbovsko, Ravnu Goru, Mrkoplja i Fužina do Bakra. Odmah se pokazalo da cesta ima nedostatke, visoke uspone i padove, pa su veliki tereti prevoženi uz mnogo problema, često i uz pogibelj zaprege. Pridonijela je oživljavanju pustih krajeva, a zarade od kirijašenja ili prenočišta s gostionicama uzdižu blagostanje, grade se nova domačinstva...
Na mostu preko rijeke Dobre nalazio se prije 200 godina kip sv. Ivana Nepomuka, a tu se naplačivala i mostarina.
Na lijevoj obali je središte Novigradske župe i crkva Svete Marije koja se spominje već 1334. godine. (jv)
Cesta Lujzijana
Cesta Lujzijana je izgrađena u vremenu od 1803. godine (Rijeka) do 1811. godine (Karlovac) Zaslužan za gradnju je vizionar biskup Maksimilijan Vrhovac, rođen u Karlovcu. Cestu je projektirao i gradio general Filip Vukasović, tada već uspješni graditelj. Dionicu od Severina do Netretića, (kroz Vukovu Goricu, Prilišće i Ladešić Dragu) izgradio je 1809. godine, kada odlazi u rat. Umire od rana dobivenih u bitci protiv Napoleonove vojske. (06.07.1809.godine Napoleon slomi kod Wagrama vojsku nadvojvode Karla, a 14.010.1809. sklopljen je tzv. bečki mir). Tada ove pokrajine podpadaju pod francusku vlast, koja dovršava cestu do Karlovca izmijenjenom trasom, s platanama kroz Dubovac (Marmontova aleja, po vrhovnom upravitelju ovih krajeva, Ilirskih pokrajina, maršalu Augustu Marmontu). Naši krajevi su bili sastavni dio Građanske Hrvatske, a ona je podijeljena u dva okružja (karlovačko i riječko).
Zbog savršeno kvalitetne gradnje, cesta je dugo godina smatrana europskom ljepoticom, jednom od najmodernijih i najljepših u to vrijeme.
U Prilišću je bitno utjecala na razvoj sela, domaćinstava i opće kulture ljudi. Uz nju je bio vezan gospodarski i kulturni napredak Prilišća. Ubrzani razvoj donosio je novi način života.
Širina ceste je 26 bečkih stopa (8,2 metra), a dužina 18 austrijskih poštanskih milja (136,5 kilometara; 1 milja = 7,586 km), milje su bile podijeljene u 16 odsjeka po 250 bečkih hvati.
Ove godine (28.06.2009.) u Prilišću je obilježena 200-ta obljetnica izgradnje Lujzinske ceste. Čitavo selo, uključujući Vukovu Goricu i Ladešić Dragu, učestvovalo je u pripremi. U crkvi je slavljena Sveta misa u čast godišnjice i na spomen svima koji su ovom cestom prolazili. U domu je održan stručno znanstveni skup na temu povijesnih cesta Lujzijane i Karoline kao buduće turističke atrakcije.
Od Vukove Gorice do Netretića prošla je povorka s povijesnim osobama u kočiji, u pratnji članova Zore u narodnim nošnjama, stotine biciklista i gostiju iz Gorskog kotara i Primorja. Povorka je zastala kod vatrogasnog doma uz prigodni kulturno zabavni program na ljetnoj pozornici i zatim produžila do Netretića.
Proslavu su na poseban način uveličali susjedi iz Preloke (Slo), Kud Lepa Anka. Došli su gazom preko Kupe, kako su nekada dolazili na prošćenja (ili za druge prigode) i tako obnovili tradiciju. Slovenski mediji su ovaj događaj popratili vrlo opširno i dali poseban značaj cesti koja je i za susjedni dio Slovenije dugi niz godina značila život. (nv)
(Uskoro više...)
Miljokaz
Za gradnje ceste Lujzijane u Prilišću je postavljen kameni miljokaz, jedan od njih 18, od Karlovca do Rijeke. Svega nekoliko ih je sačuvano.
Ovaj vrijedan spomenik kulturne baštine, porušio se prije tri desetljeća. Urušilo mu se kameno podnožje, a teška ploča s natpisom prevrnula se i pukla na dva dijela, obrasla je korovom i postala nevidljiva, ali ne i zaboravljena od Prilišćana. Mještani su u više navrata pokretali inicijativu da se miljiokaz obnovi i vrati uz cestu.
Ipak, godine 1999., brigom Tamburaškog i prosvjetnog društva Zora iz Prilišća (kako se tada zvala ova udruga), razumjevanjem i pomoći Županijske uprave za ceste, te požrtvovnošću i donacijom mještana, miljokaz je spašen. Izveden je betonski temelj. Natpisna ploča je očišćena i postavljena na obnovljeno podnožje sa klesanim kamenom.
Potporom Općine Netretić, 2008. godine, uz stručni nadzor nadležnog Konzervatorskog odjela iz Karlovca, restaurirana je ploča i natpis.
A novi kameni zid dužine 15 metara, s dvije kamene klupe, informacijska ploča, te uređenje čitavog okoliša izvedeno je zahvaljujući financijskoj potpori Regionalne zaklade za lokalni razvoj “Zamah” iz Zagreba, u sklopu decentraliziranog modela financiranja Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva.
Kao i uvijek, tako su i ovom prilikom značajan doprinos dali mještani dobrovoljnim radom, organiziranjem i učešćem u troškovima.
Miljokaz je sada na uređenom prostoru koji mu pripada, predstavlja važan dio povijesne i kulturne baštine, pa i značajan je doprinos u razvoju ruralnog turizma. Također je podstrek za provedbu novih inicijativa u našem kraju i poticaj mještanima na akcije razvoja i zaštite svojega kraja.
Ujedno, ova inicijativa je bila odličan doprinos proslavi 200-te obljetnice Lujzijane (2009. god), ceste koja je dugo godina bila glavna prometnica prema Primorju, moru i obrnuto. (nv)
Obavjesna ploča uz miljokaz
Ova cesta, LUJZIJANA, građena je od Rijeke (1803.g.) do Netretića 29.09.1809. g.), zaslugom graditelja generala Filipa Vukasovića i zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca.
Od Netretića do Karlovca, gradnju su završili Francuzi 1811. g., promijenivši trasu.
Zbog savršeno kvalitetne gradnje, cesta je dugo godina smatrana europskom ljepoticom, jednom od najmodernijih u to vrijeme.
Uz nju je bio vezan gospodarski i kulturni napredak Prilišća. Ubrzani razvoj donosio je novi način života.
Širina ceste je 26 bečkih stopa (8,2 metra), a dužina 18 austrijskih poštanskih milja (136,5 kilometara; 1 milja = 7,586 km), milje su bile podijeljene u 16 odsjeka po 250 bečkih hvati. (nv)
Obzidani izvor potoka uz rijeku Kupu – u Brigu
Samo 300-tine metara od ceste, europske ljepotice Lujzijane, prema rijeci Kupi (sada „Šengenskoj granici“) nalazi se BRIG, prostor uz Kupu, nekada pojilište za stoku. U njemu je obzidani izvor potoka, udaljen od Kupe 70 metara .
Kameni zid je dužine oko 30 metara. U podnožju zida su bile kamene ploče za odlaganje rublja kojega su žena ovdje prale, ili za posude u kojima se nosila pitka voda. Korito potoka je bilo obzidano kamenim suhozidom, a sam prostor je služio kao važno mjesto seoskog života, za susrete, druženje, sklapanje poznanstava ili poslovnih dogovora prilikom pranja rublja, pojenja stoke ili dolaska po pitku vodu za kućanstva.
Samo 20-tak metara iznad ušća potoka u Kupu nalaze se ostaci porušene „malinice“ koja je imala četiri kotača za pokretanje mlinova a u Kupi je porušeni slap.
Udruga Zora je pokrenula građansku inicijativu za uređenje ovog prostora i obnovu kamenog zida dužine 30 metara u kojem je izvor potoka. Planira se postaviti nekoliko klupa i nasuti prilazni put kamenom sipinom te izraditi turističku ploču s tekstom na hrvatskom i engleskom jeziku. Tako bi ovo mjesto moglo postati lijepo odmorište za mještane, turiste i izletnike, jer se nalazi u blizini glavne ceste, a uz samu rijeku Kupu.
Iznad Briga je vidikovac Glavica, s lijepim pogledom na ovu čudesnu dolinu, prepunu različitih prirodnih i kulturnih sadržaja. Udruga Zora i MO Prilišće će u suradnji s Turističkom zajednicom Karlovačke županije ovaj lokalitet uvrstiti u turističku ponudu i skladno ga povezati s našim drugim ponudama koje su: Organiziranje prekogranične suradnje i susreta koji su ove godine započeti upravo na ovom prostoru u suradnji sa srodnim društvom iz Preloke (Slo) ili odmorište za brojne kanuiste iz Hrvatske i Slovenije.
Ujedno, ova inicijativa je odličan doprinos očuvanju i uređenju toka rijeke Kupe. Područje uz Kupu, sa slovenske strane, zaštićeno je pod nazivom Krajinski park Kolpa. (nv)
Prikaz planiranog uređenja - skice
IZVOD IZ PROSTORNOG PLANA UREĐENJA OPĆINE NETRETIĆ
Konzervatorska podloga; o ovom lokalitetu navodi slijedeće:
(Popis nepokretnih kulturnih dobara na području općine Netretić do 2005.g.)
Urbana oprema, u općini Netretić, je vrlo rijetka i u tu podvrstu ubrajamo samo miljokaz uz Lujzinsku cestu u Gornjem Prilišću i zidani izvor „Potok“ u Srednjem Prilišću iz vremena gradnje Lujzinske ceste. Potrebno ih je sačuvati i restaurirati, te redovito održavati u izvornom stanju.
Poštivajući ove preporuke konzevatorske struke, udruga Zora želi postići uređenje navedenog prostora za održivo korištenje, u cilju razvoja naše sredine. (nv)
Prirodna baština – Lokve i izvori
(Uskoro...)