Osnovano: 05. 05. 1929. godine |
Suosnivač i prvi tajnik |
ZAČASNI ČLANOVI
DOBROVOLJNOG VATROGASNOG DRUŠTVA PRILIŠĆE
u vremenu od 1929. do 2009. godine
KOJI SU DALI VELIKI DOPRINOS U RAZVOJU I NAPRETKU DRUŠTVA
- Josip Volović, dr. prof. kanonik Zagrebački
- Matija Lovadenić, župnik Priliški
- Aleksander Salinger, učitelj u Prilišću, prvi tajnik i suosnivač
- Mijo Šimunović, prvi predsjednik društva 1929. godine
- Iseljenički klub iz Pitsburga, stalna novčana pomoć od postojanja
- Ivan Bestić, prvi posljeratni predsjednik društva
- Janko Boljkovac, slao potporu iz Kanade i po dolasku u domovinu
- Franjo Erdeljac, član 1929. bio aktivni i pod starost
- Juraj Jakovčić, dao veći novčani prilog
- Josip Boljkovac (Iveć), dugogodišnji tajnik i vatrogasni aktivista
- Josip Sladić, vršio dužnosti od spremištara do predsjednika društva
- Franjo Boljkovac, vršio dužnosti ađutanta, tajnika i komandira
- Franjo Žunić, jedan od najsvestranijih tajnika
- Janko Erdeljac, dugogodišnji predsjednik društva
- Franjo Škrtić, član od 1929. godine
- Nikola Čoholić, član od 1929. godine
- Nikola Erdeljac, član od 1929. godine i utemeljitelj
- Ivan komanac, prvi zpovjednik poslije rata i aktivan član
- Mirko Cunić, predsjednik društva 17 godina, graditelj doma
Dobrovoljno vatrogasno društvo Prilišće ove je godine (2009.) navršilo 80. godišnjicu svog postojanja. U svom dugogodišnjem vrlo uspješnom radu društvo je dobilo mnogo priznanja, zahvalnica i sl. Mnogi članovi društva također su primili brojna različita priznanja za dugogodišnje djelovanje i poseban doprinos DVD-u, koje je kroz osam desetljeća svog postojanja bilo simbolom razvitka mjesta.
Sve je počelo davne 1923. godine, kada je u Prilišće došao učitelj Aleksandar Salinger, koji 1925. godine zajedno s mladim obrtnicima utemeljuje Tamburaško i prosvjetno društvo "Zora".
A 5. svibnja 1929. godine zajedno s naprednim mještanima utemeljuje Dobrovoljno vatrogasno društvo Prilišće. Bili su to: Mijo Šimunović (prvi predsjednik društva), Leonard Žunić, Nikola Bestić, Juraj Bendeković, Josip Bahorić, Janko Cunić, Ivan Skube, Ivan Bestić (Ivaš), Nikola Bestić, Ivan Bestić (Rošo), Matija Jakšić, Josip Haramić, Antun Skube (prvi trubač), Martin Tahija i dr. Društvo je registrirano 23. svibnja iste godine. Tadašnji upravitelj Župe Prilišće, Msgr. Stjepan Bratanić, jedan je od utemeljitelja i prvi počasni član društva. Među utemeljiteljima bili su i drugi ugledni mještani Prilišća i okolnih mjesta Ladešić Drage, Glavice i Račaka.
U prvom Upravnom odboru DVD-a bili su: Mijo Šimunović – predsjednik, Aleksandar Salinger – tajnik, Janko Cunić – zapovjednik, Ivan Skube – podzapovjednik i Leonard Žunić – blagajnik.
Tih prvih godina društvo je imalo financijskih poteškoća, pa su utemeljitelji davali po 150 dinara, a izvršujući članovi po 5 dinara u blagajnu društva. Pored toga, pomoć je stizala i od iseljenika iz Kanade i Amerike, koji su preko svojih klubova, kao što je bio "Iseljenički klub Prilišće" iz Pittsburgha, slali pomoć društvu. Svoj prilog dao je i kanonik prof. dr. Josip Volović u iznosu od 1000 dinara, kao i kanonik, nekadašnji župnik u Prilišću, Matija Lovadenić u istom iznosu, pa su proglašeni počasnim članovima.
Puno su pomagali i domaći obrtnici na čelu s Josipom Bahorićem, Nikolom Bestićem, Leonardom Žunićem, Nikolom Erdeljcem, Ivanom Skubeom, Jankom Cunićem i Franjom Bendekovićem, pridonoseći novčano, ali i sudjelovanjem pri izgradnji vatrogasnog tornja i Vatrogasnog doma.
U vrijeme utemeljenja, DVD Prilišće imalo je 30 članova utemeljitelja, 13 izvršujućih i 16 podupirućih članova, odnosno ukupno 59 članova. Ovo se malo društvo, usprkos financijskim poteškoćama, odlučuje na kupnju vatrogasne štrcaljke, koja je nabavljena 19. travnja 1931. godine, a koštala je 34. 400 dinara. Zatim su kupljena 2 komada usisnih cijevi po 3 m, te 12 komada TKZ cijevi u ukupnoj dužini od 300 m. Kupnja opreme predstavljala je poticaj za omasovljenje i jačanje društva, ali i sigurnost Prilišću i okolnim mjestima.
Gradnja vatrogasnog doma
Već sljedeće godine počela je gradnja vatrogasnog tornja, visokog 16m. Godine 1933. društvo je naručilo izradu vatrogasnih kola, koja su izradili Ivan Skube i Josip Bahorić, a koštala su 600 dinara.
Dana, 27. siječnja 1935. godine održan je sastanak DVD-a, na kome je donijeta odluka o gradnji vatrogasnog doma. U Odbor za gradnju izabrani su: Mijo Šimunović, Nikola Bestić, Ivan Skube i Aleksandar Salinger. U izgradnju su bili uključeni svi Prilišćani, ali i mještani Ladešić Drage i Jakovaca, a pomagali su i iseljenici iz prekomorskih zemalja. Pomoć je stigla i od uprave općine Netretić.
Dom je građen iste godine, a posvetio ga je dekan Josip Žunić, koji je društvu darovao 100 dinara. "Kum" je bio dr. Stanko Šibenik i također darovao društvu isti iznos. Jedino na što su se požalili članovi tadašnjeg društva - bila je kiša, koja je pokvarila svečanost.
Na godišnjoj skupštini održanoj 31. siječnja 1937. godine utvrđeno je da je dom dovršen i da njegova cijena iznosi 24.252 dinara, te da je otplaćeno 11.078 din, a dug u iznosu od 13.928,35 din. će biti podmiren prilozima iseljenika i dotacijom Banske uprave u Zagrebu, kojoj je poslana molba za pomoć. Pomoć od Banske uprave nije stigla, pa je novac posuđen od Leonarda Žunića, a jamac je bio Mijo Šimunović sa svom svojom imovinom.
Sekcije Tamburaškog i prosvjetnog društva "Zora" u novom su domu započele s aktivnim radom, pa su mjesečno održavane po dvije priredbe sa zabavama, a čisti prihod služio je za podmirenje duga. Ipak, se je razmišljalo se i o drugim potrebama. Jedan od problema bio je nedostatak odora, pa se društvo nije moglo pojaviti na važnim vatrogasnim smotrama. Zato su tadašnji članovi DVD-a na sastanku održanom 15. ožujka 1939. godine pregledali uzorke tkanina i odlučili da se "nabavi radna roba za 35 ljudi, da društvo plati robu, a svaki svog krojača", što je i učinjeno.
Društvo aktivno djeluje do početka II svjetskog rata. Dana 19. travnja 1940. godine. društvo napušta utemeljitelj i prvi tajnik Aleksander Salinger, te mu društvo priređuje svečanu sjednicu, zahvaljuje na svemu što je učinio i proglašava ga počasnim članom.
Uskoro počinje II svjetski rat i gotovo svi aktivni članovi odlaze u vojsku, pa društvo gotovo prestaje s radom do kraja rata.
Jedna od zanimljivosti vezanih uz društvo za ratnih godina je i dolazak grupe partizana, koja je u premetačini po privatnim kućama, "otela" nekoliko teško pribavljenih vatrogasnih odora.
Ponovo na djelu
DVD se ponovo sastaje 10. veljače 1946. godine kad je biran novi Upravni odbor, u koji su ušli:
Ivan Bestić – predsjednik, Ivan Komanac – zapovjednik, Marko Baličević (učitelj) – tajnik i Ivica Bendeković – blagajnik.
Novi UO pokreće rad članova i prikuplja sredstva za nabavu u ratu stradale opreme, pa je društvo već nakon godinu dana ponovno spremno za svoju djelatnost. U sljedećih deset godina društvo jača i proširuje djelatnost, i uz pomoć Vilka Bezjaka, učitelja oživljavaju kulturno-umjetničke sekcije, koje organiziraju javne nastupe u Vatrogasnom domu, nakon kojih se održavaju zabave. Društvo je iniciralo i utemeljivanje sportske sekcije, iz koje izrasta Nogometni klub, koji je igrao s klubovima iz okolnih mjesta.
Godine 1959. društvo je proslavilo 30-godišnjicu postojanja, na kojoj je sudjelovalo deset DVD-a, te predstavnici karlovačkog DVD-a, kao i prvi tajnik društva Aleksandar Salinger. Tom su prilikom pomagale i žene, koje su dočekivale goste. Te godine društvo broji ukupno 190 članova i najjače je ne samo u tadašnjoj općini Duga Resa, već i kotaru Karlovcu, a postiže i dobre rezultate na vatrogasnim natjecanjima koja se održavaju na području općine Duga Resa.
U to je vrijeme u Prilišće stigao i prvi (doduše polovni) automobil namijenjen potrebama vatrogasaca. Prvi vozači su bili Josip Basar i Josip Skube.
Na godišnjoj skupštini održanoj 15. prosinca 1963. godine izabran je novi Upravni odbor i to:
Mirko Cunić – predsjednik, Josip Boljkovac – tajnik, Ivan Mušić – zapovjednik, Josip Sladić - blagajnik
Ovaj je Upravni odbor učinio mnogo na prikupljanju sredstava i organiziranju pučanstva na izgradnji novog Doma DVD-a i vatrogasnog tornja. Oni su na sastanku svih mještana, održanom 15. travnja 1967. godine, inicirali adaptaciju i nadogradnju vatrogasnog doma i tornja. Radovi su započeli iste godine, a do 1972. godine izrađeno je vatrogasno spremište, dvije sale i dvije pomoćne prostorije. U gradnji novog doma sudjeluju mještani, obavljajući sve poslove. Miješalica za beton nije bilo, pa je gotovo sve rađeno ručno. Najteže je bilo miješanje betona i morta, ali dom je građen u zanosu za potrebe sela i onih koji u njemu i s njim žive...Pomogao je i Janko Boljkovac, jedan od sponzora, osiguravajući sredstva za hranu i piće. Veliki sponzor je bio i Jure Jakovčić iz Jakovaca, koji je dao 500.000 din. za nabavu nove štrcaljke, koja je koštala 2.400.000 din. Dom je kasnije uređivan, da bi u potpunosti bio dovršen 1976. godine. Mnogo je urađeno i na nabavci ostalih stvari potrebnih za djelovanje DVD-a. U uređenju i opremanju doma značajno su sudjelovali Nikola Volović i Franjo Lorković.
Upravo je tih 60-tih i 70-tih godina u DVD-u najviše stvoreno i stečeno najviše imovine, čime su obogaćeni i društvo i mjesto i stvoreni uvjeti za bolji rad i djelovanje DVD-a. Prema procjeni vrijednost novog doma, spreme i opreme, te vatrogasnih aparata prelazi vrijednost od 150.000 DEM.
Tijekom narednih godina društvo je održavalo zabave i prikupljalo sredstva za nabavku nove vatrogasne opreme i sredstava za efikasnije i brže djelovanje u gašenju požara, pa je 1973. godine kupljena nova vatrogasna štrcaljka. Godine 1976. stigao je i novi vatrogasni kombi, a nabavljeno je i dosta inventara za Vatrogasni dom.
U godinama 1975. i 1976. društvo postiže najvrijednije rezultate u općini. Jedan od najvrijednijih rezultata je osvajanje 1. mjesta na općinskom vatrogasnom natjecanju, održanom u Netretiću 1978.g. Utemeljeno je i odjeljenje DVD-a u Ladešić Dragi. Zanimljivo je da je u okviru DVD-a Prilišće 23. rujna 1977. godine utemeljeno i žensko vatrogasno odijeljenje s 13 članica.
Tijekom desetljeća...
Tijekom desetljeća svog djelovanja društvo je razvijalo i njegovalo suradnju s društvima u okolnim mjestima. Često se pomagalo kod gašenja požara, ali česte su bile i međusobne posjete i zajedničke vježbe. Prvi požar u čijem je gašenju društvo sudjelovalo izvan Prilišća dogodio se u Preluki već u prvim godinama djelovanja DVD-a Prilišće. Tad su vatrogasci morali rukama gurati štrcaljku preko Kupe, jer to nisu mogli riješiti drugačije. Putovali su i na vatrogasnu proslavu u Draganić i to konjskim kolima. Bili su i u Lukovdolu, ali i posjećivali i ostala društva u okolnim mjestima. Tada je počela i dobra suradnja s vatrogasnim društvima u Adlešičima i Žunićima, koja traje do danas. Naravno da su i sva ova društva sudjelovala u svim vatrogasnim manifestacijama i jubilejima koji su priređivani u Prilišću.
Svi postignuti rezultati doveli su i do jedne od najvećih i najznačajnijih proslava u povijesti Prilišća - obilježavanju 50-te obljetnice djelovanja DVD-a Prilišće 1979. godine, koja je ostala zabilježena kao primjer vatrogasne manifestacije, koju je organiziralo jedno malo društvo, okrenuto radu, djelovanju i vatrogasnoj tradiciji.
Aktivnosti koje su uslijedile bile su usmjerene prema drugim potrebama sela, pa je društvo učestvovalo na izgradnji ostalih objekata koji su mjestu podigli značaj i mještanima pomogli da žive bolje i lakše. Među tim objektima su vodovod, telefonija, most preko Kupe, Zavičajni dom, mrtvačnica i drugi.
Doprinos DVD-a Prilišću u vremenu od njegova utemeljenja do danas je nemjerljiv i društvo je kroz 80 godina svog postojanja postalo nositeljem njegova razvitka i cjelovitog društvenog života. Sve što se u Prilišću događalo, sve ono što je u Prilišću nastajalo i na čemu se radilo, sve što je stvarano na ovaj ili onaj način bilo je vezano uz društvo. U tih osam desetljeća, DVD Prilišće (najstarije dobrovoljno vatrogasno društvo na području bivše općine Duga Resa) postalo je zaštitnim znakom Prilišća.
Iz knjige Prilišće - Kupa, ljudi i tri sela: Vesna Cunić i članovi DVD-a; dopunio N. Volović