Župa Prilišće

Prilišće se prvi puta spominje 25. lipnja 1544. god.
Kapela sv. Leonarda spominje se 1580. god.
Kapela sv. Jurja u Vukovoj Gorici spominje se 1683. god
Crkva sv. Magdalene sagrađena je 1866. god.
                 ...Prilišćani su sami bez strane pomoći sagradili jako lijepu crkvu !
Župa Prilišće osnovana je 1876. god.

Utemeljitelj Župe i prvi župnik

Godine 1876. prvi župnik Ignjat Neralić je započeo pisati spomenicu Župe Prilišće:
„Ugodno je i korisno, često pače i potrebito poznavati prošlost onoga mjesta gdje živiš.“

Potlam godine 1840. rodila se idea imati Župu na Prilišću, zaista želja pravedna, jer sporad udaljenosti mjesta dolazijahu žitelji iz Prilišća pod Novigrad k svojoj matici samo na najveće blagdane i o ispoviedi korizmenoj...

Idjahu na Preluku k svetoj Misi, bliže im...

Potlam 20 godina složiše se župnik novigradski Ig. N. Sa prilišćani i župnikom bosiljevačkim blagopokojnim Dragutinom Hercegom radi odpusta Vukovegorice i Račaka, te nastojaše energično tu veliku i bogoljubnu zamisao oživotvoriti...

Najprije zazidaše Prilišćani lijepu crkvu na sadanjem brežuljku iz novaca Sv. Leonarda i svojih preogromnih dometaka (50 f na kuću), jer crkva stajaše do blizu 10.000 f. Tad molismo za utemelenje Župe pod banom B. Ranbom i Njeg. Veličanstvo vladajući Kralj Franjo Josip I, milostivo se odazove molbi, te izdade list utemeliteljni god 186_ .

U 100 GODINA (1876–1976):

Popis svih dosadašnjih župnika

1. Ignacije Neralić 1876-1884
   (utemeljitelj župe i graditelj crkve i župnog dvora)
2. Josip Kanjuh 1884-1894
3. Mato Lovadenić 1894-1901
4. Vilim Giorgis 1901-1909
5. Vjekoslav Špringer 1909-1915
6. Alojzije Imrović (Kunić) 1915-1916
7. Josip Turzan 1916-1922
8. Mons.dr Stjepan Bratanić 1923-1931
9. Josip Dušić 1931-1935
10. Franjo Livić (Kunić) 1935-1936
11. Leopold Vernik 1936-1938
12. Mijo Bestić (Bosiljevo) 1938-1939
13. Josip Pongrac
14. Eugen Gujić
15. Ivan Čapek
16. Josip Krakar
17. Božo Juginović 1943-1947
18. Mirko Ročić (Bosiljevo) 1947-1958
19. Serafin Tvrtković 1958-1968
20. Stjepan Deskar 1968-1976
21. Stjepan Račić 1976-1982
22. Stjepan Dijaneš 1982-2000
23. Ivan Črnek (Pril.-Bosilj.) 2000-2007
24. Željko Bakšić (Pril.-Bosilj.) 2007-2009
25. Mirko Brlić (Pril.-Bosilj.) 2009-2011
26. Josip Vnučec (Pril.-Bosilj.) 2011-2012
27. Josip Priselac (Pril.-Bosilj.) 2012-

Započeo župnik Stjepan Deskar 1976. godine, dopunio i uredio Nikola Volović

O GRADNJI ŽUPNE CRKVE SV MAGDALENE

(Učitelj A. Kuzmiak, Katolički list 21. IX 1876. g.)

Ja sam već lanjske godine u ovom listu spomenuo, kako su Prilišćani bez svake strane pomoći sagradili jako lijepu crkvu Sv. Magdalene pokornice i tim stavili temelj svojoj novoj župi. Kad je Ignjat Neralić imenovan župnikom, nastane u svakom ondješnjem srcu neopisivo veselje. Oduševljeni puk zaboravi na sve prošle teškoće, pa da što prije dobije duhovnog oca, odluči mu plaćati stan, dok mu pristojnu zgradu podignu.

Taj pobožni puk imao je prije kapelu Sv. Leonarda. Ali Prilišćani hotjeli su imati drugu veću župnu crkvu.

ŠTO NAUMIŠE TO I UČINIŠE

Njih 125 kuća odluče se na tu preogromnu žrtvu, gradnja je naime sa zvonovima nove crkve dostigla svotu od 11630 for. Da se ta svota lakše smogne, uzet je imetak Sv. Leonarda za gradnju Sv. Magdalene. Pri tome još nije bilo sve pokrito, te se upravo sada za preostali građevni dug među iste žitelje 1620 for. podjeljuje. Sve to u Boga se ufajući puk radno čini, dapače još i ručne i vozne težake pri gradnji župnog stana davati obriče.

Ali 3. kolovoza zadobi udarac koji će mučno preboljeti. Obljubljena kapela Sv. Leonarda danas je žalosna razvalina. Ljuti vihor uništio u čas, što vjekovi nisu mogli uništiti. Zvonik se djelomice srušio, crkvica je raskrivena i krov leži kakovih 15 hvati od nje raskinut u četiri komada , kor se sasvim srušio, sa zvonika popadala su sva zvona i jedno puklo u 5 komada, a drugo po polovici. Crkvica bijaše čvrsta, pred dvije godine istom s nova pokrivena. Izaslano povjerenstvo proračunalo je štetu na 2000 for.

Koliko žalosti za pobožni ali siromašni puk!

Starina župnik stane se odmah s ljudima dogovarati, što će učiniti. Ali dogovor je mučan. Još nije za Sv. Magdalenu isplaćeno, tamo 1620 for., a tu opet 2000 for., k tomu općinski i državni tereti, stan za školu, stan za župnika, otkup ručnih i voznih težaka pri gradnji župnog stana, a to sve 125 kuća, od kojih je njih 9 i to najboljih u 10 godina dva puta ognja postradalo.

Novac se neda smoći, ne da ni posuditi, ne ostaje dakle drugo, nego zasukati rukave, ti daj brvno, ti dva, ti učini to, ti ono. Ali i najbolja volja ne može svega, gdje nema sredstava, no mi ipak ne zdvajamo, jer znademo, da je časno naše svećenstvo uvijek do sada za sve što je lijepo i po narod korisno gorljivo prianjalo. Ta to nije dvorana, niti kazalište već crkva, pa kada se je za ono žrtvovalo, valjda će se i zato, laici pak neka učine toliko koliko su svećenici drugdje te će se doista naš obljubljeni Sv. Leonard na čast i diku svim još stotine godina u Prilišću slaviti. U to ime Bog pomozi!

JOŠ IZ PRILIŠĆA

Doista se čovjek zgraža, čitajući razne `manevre`, koje danaske sliepa liberalnost pod krinkom naobraženosti proti nepobitnoj istini sv naše vjere izvadja.

No naproti, srce čovjeku od milinja igra, videći kolikom ju ljubavju prosti, ali nepokvareni puk grli i njeguje. Za dokaz tomu neka bude riedka i neopisiva radost, koja ovudaj vlada . No prije nego ju izrečem, navesti ću povod njezin, da se tako laglje razumije. Prilišće, znatno odaljeni filijal župe novogradske, dogotovi bez pripomoći, neumornim nastojanjem svoga vriednog župnika još 1866. god. velelipu crkvu sv. Magdalene pokornice i zamoli u dotičnih oblasti za samostalnoga župnika, što mu je ne samo obećano, več kako se vidi, doista i izpunjeno. Uvaživ najme visoke vlasti žrtve, koje je dotično pučanstvo, gradeć crkvu, učinilo, primi nad novo ustrojenom župom vjerozakonska zaklada pokroviteljstvo i odluči sagraditi liep župni stan, za što je već zemljište kupila i izplatila. Upravo na veliku subotu t. g. raznese se veseo glas po selu, da se imadu prvog travnja svi kuće gospodari u občinskom uredu sastati, da se preslušaju o potrebnih pri gradnji težacih koje bi puk davati imao. Rieči mi nedotiču, a pero neima moći, da opiše radost, koja je tim glasom u puku zavladala. Dosta budi rečeno, da tu drugoga divana još ni sada nije, nego o budućoj `fari`. Starci poput Simeona mole Boga, da nežale umrieti, samo da još to vide, a mlađi, dapače ista djeca, veselo žubore, što će odsada kod kuće naslađivati se moći ljepotom krščanskog nauka. Opredieljeni dan sretno dođe. - Ranim jutrom odu odabrani na naznačeno mjesto, a ostali svetkujuć taj dan ostanu nestrpljivo čekajući na povratak i dakončak njihov. Sakupljeni tuj razloži najprije g. kot. sudac Panian kratkom ali u srce dirajućom riečju blagodat, koja ih je pokroviteljstvim vjerozakonske zaklade zapala, pokazav ujedno sakupljenim nacrt budućeg župničkog stana, pozove ih na očitovanje za propadajuću gradnji podvorbu.

Mili Bože je li gdje ugodnijeg prizora nego što bijaše tuj gdje staro i mlado, prosta i nepokvarena srca od radosti proplaće gledajuči oblik svoje župe. Neima hvale koja nije tom prigodom izražena dotičnim oblastima za toli veliku milost.Tuj bude zaključeno poradi silnih kano općinskih tako i drugih nameta, višegodišnje nerodice, opetovanih požara, što je uzrok da još ni za gradnju crkve sve namireno nije, u naravi podvorbu davati.

Moleć visoku vladu da bi što prije djelo započeti i nadalje u milosti jih zadržati izvolila, razidju se kućam gdje se još i sad drugo nečuje, nego o novoj fari.

O NAŠOJ ŠKOLI PIŠEM...

Dopustite g. uredniče da Vam poslije dopisa o novoustrojenoj župi o našoj školi pišem. Stanovnici Prilišća živući uz glasovitu Lujzinsku cestu na kojoj je prije karlovačko-riječke željeznice neopisiv promet vladao, silno oćutiše potrebu škole, te ju po nagovoru vriednog župnika 1860. g. zbilja i ustrojiše. Neimajući pako u tu svrhu posebnu zgradu, smjeste ju samo za silu u iznajmljenu kuću, gdje pod istim krovom u 3° dugoj 1,5° širokoj komorici ne samo stanovati i kuhati, nego se još njom kao komorom služiti morao, dočim su se djeca u malo većoj s 5 klupa obskrbljenoj sobici gnjela. Kakov je tuj učitelju život bio i samo se kaže no strpljen spašen u nadi da će se valjda naskoro i škola graditi. Trpljaše što s malom iznimkom i sad trpi. No da mu se ipak malo stanje poboljša, presele ga pred dvie godine u drugu već po pogoru sagradjenu, opet iznajmljenu, na oko bolju no iz zdravstvenih obzira upravo groznu kuću. Vriedni starina župnik, ujedno i ravnatelj, daj prosi i moli, samo da tu nevolju ukloni, pak zbilja mu i za rukom podje, na prošnju vlastitom rukom pisanu od visoke vlade 2000 f. u tu svrhu izmoliti, koje je za onda nebrižna obćina primila i po nepazki u hladu sjedećemu obć. blagajniku pronevjeriti dala.

Uzme li se sada u obzir, da je Prilišće, koje je kroz deset godina dvaput pogorilo, gradnjom crkve sv. Magdalene do vrata se zadužilo, a otvorenjem karlovačko-riječke željeznice svaki dobitak izgubilo, to je razumjeti, da ni obćinskih i ostalih nameta snašati nemože, a kamo bi još pomažuć gradnji župničkog stana, na gradnju škole misliti moglo. Ali ovako dalje biti nemože! Što je dakle činiti? – Visoka vlada imala bi se svojski zauzeti, a domaće vlasti naka bi izvolile baciti okom na dogradjujuću se u srednjem Prilišću pok M. Š. kuću, koja upravo da se zato gradi, prikladnija bila nebi. Sa istom kućom nudi se i 25 rali zemlje, kano: šume, oranica, sjenokoša, stelnika, vinograd, i t. d. ne za gotov. već za jamčeći novac ili u 20 godišnjoj izplati.

Svraćam dakle opzornost dotičnika na tu zgradu, koja bi se sa svim za kakovih 5000 for. dobiti mogla. Samo zemjlište, koje se s njom nudi, dase na komade razproda, bez onih 2000 for. izplatilo bi ju. Valja kušati ta i tako danaske prosvjeta većinom na jeziku raste, koji su joj dakle prijatelji, prilika je tuj, neka odgale činom srce svoje. Ja se nadam da mi taj glas neće ostati vapajući u pustinji. Kušajte dakle sve a sadržite što je najbolje, rekao je sv. Pavao.