Župna crkva Svete Marije Magdalene

U samome naselju, na povišenom platou, dominira župna crkva Svete Marije Magdalene kao jednobrodna građevina s pravokutnim svetištem i zvonikom uklopljenim u korpus lađe. Zidana je 1866. godine, a posvećena 1868. godine. Cjelokupnu opremu crkve detaljno je obradio gospodin Dijaneš, izučavajući Spomenicu župe Prilišće. Stoga možemo zaključiti da vanjsko oblikovanje i unutrašnja oprema sakralnoga prostora čine skladnu cjelinu, dosljednu stilskom opredjeljenju i vremenu gradnje.

Tradicijska povezanost sa susjednom republikom Slovenijom potvrđuje se u narudžbi izrade kipova, rad kipara Konrada Shatza iz Tirola, koji majstorskom vještinom, oblikuje prostor primjenjujući elemente baroknoga klasicizma.

Iz knjige Prilišće - Kupa, ljudi i tri sela - prof., Marinka Mužar: Spomenici sakralne kulture

Sveta Marija Magdalena

Marija Magdalena, sveta (lat. Maria Magdalena). Katkad se poistovjećuje sa sestrom Marte i Lazara iz Betanije, Isusovih prijatelja. Prihvaćena je kao velik primjer obraćena grešnika koji se oslobađa od grijeha vjerom u Krista. Ona je s ostalim ženama, koje spominje Evanđelje, pratila Isusa na njegovu posljednjem putu prema Kalvariji i stajala je pred križem plačući. S onom drugom Marijom, majkom Jakova Mlađega, bila je svjedokom Isusova polaganja u grob.

Treći dan nakon Isusove smrti došla je s još dvjema Marijama, noseći mirodije i pomast, da pomaže tijelo svoga Spasitelja. Kad stigoše do groba, opaziše da je kamen s grobnih vrata odvaljen, a tijelo Kristovo nestalo. Marija Magdalena je tako prva dojavila vijest o Kristovu uskrsnuću njegovim učenicima. Malo kasnije dok je stajala i plakala pokraj groba, ukaza joj se Isus i utješi je.

Prema jednom izvješću, koji je poistovjećuje s Marijom iz Betanije, sestrom Martinom i Lazarovom, otisnu se Marija Magdalena nakon Kristova uskrsnuća s bratom i sestrom i s još nekoliko kršćana u otvorenu čamcu na more. Bježeći kao žrtve progonstva, spasiše se zbog povoljna vjetra koji ih čudom dovede u luku današnjeg Marseillesa u Francuskoj. Ondje Marija obrati mnoge na kršćansku vjeru.

Kasnije se povuče u pustinju i ostade u samoći i molitvi preko 30 godina. Ništa nije imala ni za hranu ni za piće, ali - kaže legenda - dolazio je anđeo i krijepio je nebeskom hranom.

Marija Magdalena vrlo je omiljen motiv umjetničkog prikazivanja u vrijeme renesanse. Sačuvan je velik broj njezinih slika. Neke su od tih slika namijenjene štovanju, a neke je prikazuju u okviru evanđeoskih prizora ili prizora iz njena legendarnog žića. Najizrazitija njezina oznaka jest alabastrena posuda s pomašću, kao spomen kako je ona pomazala Isusu noge (Magdalena pere suzama Kristove noge). Ponekad se prikazuje kako drži posudu u ruci; drugi put je posuda do njezinih nogu ili je pridržava anđeo koji joj pomaže. Često se javlja s dugom kosom koja prekriva cijelo tijelo, a gdje kad je anđeli nose prema nebu da ondje primi okrepu. Ostale su njezine oznake raspelo i lubanja kao znakovi pokorničkog života.

Iz knjige Prilišće - Kupa, ljudi i tri sela - Anđelko Badurina: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva

Radovi na uređenju okoliša župne crkve sv. Marije Magdalene

Konačno je došlo na red dugo odgađano uređenje okoliša župne crkve Sv. Marije Magdalene u Prilišću.

Organizacija Korone – godišnjeg sastanka svećenika Dugoreško-mrežničkog dekanata, 29.10.2008., za koju je na red došla naša župa, te dolazak biskupa tom prigodom, bili su samo dodatni podstrek spremnosti domaćih vjernika i župljana da se iskažu u osobnom angažmanu.

Uz sve to, urediti okoliš, izravnati zemljani teren, nasuti pijesak za parkiralište, postaviti popločeni prilaz sakristiji i župnome dvoru, kako bi se izbjeglo unošenje blata u crkvu i kuću, bila je osobita potreba. A krajnja nužda odstraniti uz crkvu naslonjene betonske spremnike, dotrajale i zatrpane smećem, koji su dodatno vlažili zidove crkve i sakristije tako da su podnožje desnog oltara sv. Roka i zid ispod njega vidljivo propali. Drvo je istrunulo, a žbuka otpada.

Činjenicu da su radovi bili završeni u rekordnom roku od dva dana, da su se na radilištu okupili gotovo svi za posao raspoloživi muškarci iz župe, zahvaljujemo spretnoj animaciji i zainteresiranosti mnogih iz i izvan Župnoga ekonomskog vijeća koje je zajedno sa župnikom na poseban način zaduženo voditi brigu za materijalna dobra Župe. Fizičkoj akciji su se naravno odazvali i „pastoralisti“, premda je njihova primarna zadaća skrb za duhovno dobro župljana, kao i mnogi drugi župljani i mještani. Taj entuzijazam je na poseban način bio vidljiv u „mozgu“ operacije, gospodinu Nikoli Voloviću.

Ovom prilikom zahvaljujemo svima koji su na bilo koji način pomogli, ili oprostili dio duga, te time postali donatori: gospoda Josip Volović i Tomo Spudić.

Vrlo zahtjevan i obiman posao izvršen je u rekordno vrijeme i na čudnovat način. Neki će reći, s obzirom na opću tromost koja ponekad dođe do izražaja, ovaj puta dogodilo se čudo! S malo novca i uz dobar odaziv župljana, bez posebnih stručnih majstora učinili smo djelo na korist i radost našoj Crkvi i Župi, ali i djelo kojim smo zapravo najviše sami sebe nagradili.

„Ako Gospodin grada ne gradi, uzalud se muče graditelji!“ – riječ je Svetoga Pisma. Gospodin je uistinu „gradio grada“ i nagradio trud dobronamjernih vjernika i župnikovo povjerenje u svoje župljane.

Zahvaljujući svima, i dalje se preporučamo Vašoj dobroti i angažmanu u svim sljedećim sličnim prigodama.