Lipe uz put do škole i crkve, te oko crkve zasađene su u pretprošlom stoljeću(?), u drvoredu. Krasile su ovaj prostor, činile hladovinu, cvale i mirisale. Podsjetimo se na priču u našoj knjizi za 450-tu obljetnicu prvog zapisa o Prilišću, ispričanu već u podnaslovu: „Kad su lipe cvale i tambure svirale"... I bijele priliške kiklje na suncu zasjale! Lipe su bile zaštitni znak ovog prostora, odredile mu prepoznatljivost. Valja s velikom zahvalnošću promisliti o ljudima koji su ih odabrali, odredili mjesto i zasadili, dajući tako ovom prostoru i kulturološku određenost, naravno i čitavom mjestu. Nisu zasadili neke druge vrste neprimjerene za naše podneblje. Lipa nije obično drvo, ima svoju povijest i značenje u našem narodu. Sigurno je sve to bilo poznato našim precima, znali su što hoće i znali su kako to ostvariti!
A što smo mi poduzeli u očuvanju lipa? Malo, gotovo ništa. Trebalo ih je već prije 30, 40 ili 50 godina uređivati, kratiti. Neke su davno posječene!? Jedna, između crkve i župnog dvora prepolovila se prošle godine uslijed preteškog tereta svojih grana, pa je uklonjena. Danas je jedna mala ekipa od četvero odlučnih mještana krenula u zadnje spašavanje prvih dviju lipa uz trgovinu, prikraćivanjem visokih vrhova, teških i opasnih za zgrade, prolaznike i vodove struje i telefona. Tako će se našim lipama produžiti vijek iako su u sredini stabla trule a šupljina seže visoko u debele grane. Ovaj vrlo zahtjevan i vrlo opasan posao, (pa čak i hrabar pothvat) spomenuta četvorka izvršila je nekom čudnom lakoćom i savršenom preciznošću, ali i s mnogo truda. Time su dokazali i pokazali kako se „sve" može kad se hoće! Predstoji nastavak uređenja ostalih lipa uz crkvu i školu.
Lipa - (lat: Tilia, drugi nazivi: lipac, lipolist, lipa velelista, zimska lipa) je veliko drvo čije stablo doseže visinu od 25 do 30 metara, a starost i do nekoliko stotina godina. Cvjetovi lipe su mali, zelenkastožute boje, ugodnog mirisa i grupirani u kitama. Cvjetanje traje 2 do 3 tjedna, a nekad se dogodi da prođe i za 5 do 6 dana. U Prilišću bi se redovito lipov čaj spremao (obirao) za Petrovu, na blagdan kada je bilo vremena jer se nisu radili teži poslovi. Čaj se najviše kuhao zimi, okus bi se "popravljao" s nekoliko žlica crnog vina te pio uz jelo, čvarke i topli domaći kruh. U našim krajevima rastu bijela ili srebrna lipa (Tilia tomentosa), velikolisna lipa (Tilia grandifolia) i sitnolisna lipa (Tilia parvifolia). Zahtijeva zemljišta zaštićena od vjetrova s dosta vlage ili nešto kiše u vrijeme cvjetanja.
Povijesno značenje - Stari Slaveni su živjeli u lipovim šumama. U literaturi se spominje lipa kao sveto slavensko drvo pa se može zaključiti da su Slaveni prije prijelaza na krščanstvo poštivali idolopoklonstvo šume, dakle i mislima bili povezani s lipom. Prema predaji vršili su obrede i podnosili žrtve lipi kao idol. Običaj idolopoklonstva lipe zadržao se i kod Slavena koji su napustili staru domovinu pa zatiču grane lipe u krov svoje kuće ili stana, da je time očuvaju od gromova i požara.
Uobičajeno je bilo i vjerovanje da lipa čuva čovjeka od zla i uroka. U lipovim šumama Slaveni su sabirali med i vosak. Medovina ili medica bila je Slavenima omiljeno piće.
Ljekoviti dio biljke - Za lijek se sabire cvijet sa pricvjetnim listovima (ako je lijepe zelene boje). Inače se beru samo cvjetovi u vrijeme kada su se otvorili i prije nego što ostare i promijene boju. Suše se u hladu, na prozračnom mjestu, ponajbolje na tavanu. Sabrani cvjetovi sušenjem moraju zadržati svoju prirodnu boju i ugodan miris.
Ljekovito djelovanje - Lipovi cvjetovi koriste se za liječenje prehlade i bolesti dišnih organa. Pospješuju znoj i mokraću. Preporučuje se u liječenju kroničnog kašlja, bolova kod mokrenja, umora i preuzbuđenosti živaca. Čisti krv.
(2012-01-05 20:26) NV
