Župni list Karlovca i okolice za 2010. godinu
RKT župa Sv. Marije Magdalene - PRILIŠĆE, uredili: Josip Pavičić i Nikola Volović
Iz života župe - Hvala svim župljanima koji ulažu mnogo truda i dobre volje kako bi održali župu, obnavljali običaje i sačuvali vjeru.
Zahvalni smo našem župniku vlč. Mirku Brliću za sve što čini. Također zahvaljujemo g. Ambroziju Puškariću, stalnom orguljašu.
Hodočašća na Trsat, Mariju Bistricu, Krasno i Žeželj (Slo)
U svetište Majke Božje Trsatske hodočastili smo prve nedjelje u kolovozu zajedno sa župljanima župe Bosiljevo.
A u Mariju Bistricu, uputili smo se 3. listopada, zajedno s hodočasnicima Hrv. vojske i policije. Opet smo Marijini putnici. Sa ovog hodočašća nosimo posebne utiske i doživljaje.
Izlet u Liku i posjet svetištu Majke Božje od Krasna također je bio doživljaj.
I na kraju ovogodišnjih hodočašća odlazimo na Žeželj u susjednu Sloveniju. Ovdje je Svetu misu predvodio vlč. Željko Kuten, župnik u Lešću uz našeg župnika vlč. Mirka Brlića, a pjevao je župni zbor iz Trošmarije. Nakon svete mise krenuli smo u obilazak Bele Krajine. Najprije stižemo u Preluku, u crkvu Presvetog Trojstva. Dočekuju nas naši susjedi, prijatelji i rođaci, i ugošćuju u župnom dvoru. Molitvom i pjesmom napuštamo Preloku i krećemo put Adlešića. Župnik Vinko Guna nam je otvorio crkvu sv. Nikole, pokazao znamenitosti i povijest župe Adlešići, koja nažalost kao i naša župa ima uglavnom staračka domaćinstva. Ručak imamo u Črnomlju. U povratku posjećujemo župu Stari Trg, gdje je župnik naš susjed vlč. Jože Pavlaković, rodom iz Preloke.
Hvala našem župniku vlč. Mirku koji je sva ova putovanja organizirao na radost svim hodočasnicima!
Proštenja u našoj župi
U kapeli Sv. Jurja u Vukovoj Gorici, rodnom mjestu bana dr. Ivana Šubašića, svetkovinu sv. Jurja (24.4.) redovito slavi veći broj vjernika, nažalost domaćih je najmanje.
Na dan sv. Marije Magdalene (22. 7.) i na Magdalensko proštenje (25. 7.), najpoznatije u ovom dijelu našeg dekanata, uobičajeno u Prilišće pohodi mnoštvo vjernika i hodočasnika iz daljih krajeva. Tako je bilo i ove godine.
Dan sv. Ane (26.7.) slavimo kraj novosagrađene kapelice-krajputaša u Jakovcima, u malom selu na kraju župe. Svake godine za dan svete Ane ovdje se okuplja sve veći broj ljudi, a uvijek gostoljubivi domaćini Barka i Slavo Erdeljac, i posebno Tomo Vičić, čijom je zaslugom kapelica sagrađena, rado dočekuju goste. Hvala im.
Proštenje sv. Leonarda (6.11.) - u kapeli Sv. Leonarda kraj groblja, u Donjem Prilišću. Nakon obnove ove kapele, svetkovinu našeg prvog zaštitnika sv. Leonarda redovito slavimo uz prisustvo lijepog broja vjernika.
Darovi svetog Nikole za djecu (i odrasle) - I ove godine uoči dana sv. Nikole (u nedijelju 5.12.), poslije svete mise u našoj župnoj crkvi, Sveti Nikola je uz pomoć anđela darivao djecu, a skromne darove dobili su i svi nazočni. Naravno, tome je prethodilo mnogo truda kojega su vrijedni članovi društva Zora sa zadovoljstvom uložili u nabavu i organiziranje. Darivanje je dopunio i naš Župnik Mirko Brlić. Izostao je Krampus, a anđeli su bili živi, mahali su krilima i skoro poletjeli... Zahvaljujemo svima!
Prigodna povijesna crtica - U kapeli Sv. Leonarda, dana 11. lipnja 1911. godine, na blagdan Presvetog Trojstva, blagoslovljen je novi oltar Sv. Nikole (zajedno s oltarom Sv. Antuna), koji su nabavljeni milodarima župljana iz Amerike za 1.000 kruna. Sabiratelji su bili Josip Volović i Janko Žunić. Oltar Sv. Nikole nabavljen je na izričitu želju naših ljudi iz Amerike, jer sv. Nikola je zaštitnik putnika i pomoraca, a oni već 25 godina putuju, od godine 1885. - zapisano je tada u crkvenim knjigama.
Hodočastili smo crkvi u Bosnu i Hercegovinu (sa župljanima župe Prečko)
galerija slika:
http://prilisce.hr/index.php?option=com_phocagallery&view=categories&lang=hr
Još uvijek smo pod snažnim dojmom hodočašća crkvi Bosne i Hercegovine kojega je organizirao vlč. Željko Bakšić, naš bivši župnik, a sada upravitelj župe Presvetog Trojstva u Prečkom (Zagreb). Hodočašće smo započeli u jutro 25. lipnja a završili noću 27./28. lipnja. Posjetili smo mnoga poznata i manje poznata mjesta, upoznali razne aspekte života Hrvata i Katoličke crkve u prošlosti, te se uvjerili u današnje stanje. Put je bio vrlo raznolik i zanimljiv. Uživali smo u društvu župljana Župe Prečko, u događajima. Nažalost, u obilasku stradalih područja, uvjerili smo se i u strahote istine koja nas ostavlja bez riječi, koja nas rastužuje, opominje...na koju nema odgovora. Pitamo se jeli dovoljno samo suosjećati s ljudima i njihovim patnjama? S kojom li smo samo lakoćom dosegli vrh križnog puta u Međugorju i dobili potvrdu kako je sve moguće!
Upoznali smo toliko znamenitu povijest katoličkih svetišta. I kako nam rekoše naši voditelji i domaćini na ovom putovanju, nije dovoljno samo čuti ili čitati, već treba vidjeti, treba doći i uvjeriti se!
Samostan trapista Marija Zvijezda - Dolaskom u Banja Luku, prvo posjećujemo samostan trapista Marija Zvijezda. Dočekuje nas domaćin, jedan od svega dva preostala redovnika trapista. Trapisti pripadaju monaškoj obitelji koja slijedi Krista, živeći po Pravilu sv. Benedikta, oca zapadnog monaštva. Nadimak trapisti dobili su po reformskom pokretu koji je započeo u 17. stoljeću u Francuskoj. Trapisti su misaoni red u Katoličkoj crkvi koji služi Bogu i braći ljudima šutnjom, molitvom i tjelesnim radom. Ti tihi monasi cijeli svoj život posvećuju Bogu na životnom putu kojim upravlja križ. Njihovo jutro započinje, a večer završava molitvom.
Utemeljitelj ove banjalučke opatije Marija Zvijezda o. Franz Pfanner, prije dolaska u Banja Luku tražio je u Hrvatskoj prostor za osnutak samostana. No, tadašnje su vlasti smatrale da za njih nema mjesta u Hrvatskoj, pa su tako stigli u okolicu Banja Luke 21. lipnja 1869. godine i ovdje započeli civilizacijski procvat kraja kojem su donijeli svijetlo električne žarulje čak osam godina prije nego što je to dobio Zagreb.
Banjalučka katedrala i biskup mons. Franjo Komarica - Zatim smo razgledali banjalučku katedralu sv. Bonaventure u kojoj se nalazi kapelica bl. Ivana Merca, sa sarkofagom i relikvijama. Na odlasku, ispred župnog dvora obratio nam se biskup mon. Franjo Komarica. Njegove riječi opomene i vapaja ostaju urezane, a pomisao kako to izgovara čovjek koji je bio predložen za Nobelovu nagradu za mir, daje sigurnost i potiče dublje razmišljanje. Istaknuo je da se sve, pa i te nepravde, moraju otklanjati, jer „inače smo sukrivci i sudionici u jednoj nepravdi, samoobmani i vladavini jačega". Nekada su na ovim prostorima katolici bili jedini, a danas ih je ovdje svega deset posto u odnosu na popis prije rata. Tijekom rata 1991. do 1995. godine nadbiskup Komarica je uputio brojna pastirska pisma, izviješća, molbe...uvjetovane pogibeljnom situacijom u kojoj se tada nalazila zajednica vjernika banjalučke biskupije, ali i drugi obespravljeni ljudi banjalučke regije. Jasna je njegova upornost isticanja potrebe poštivanja Božjih prava i zaštite ljudskih prava i sloboda!
Svetišta sv. Ivana u Podmilačju i Uzdolu - Prateći tok rijeke Vrbas nastavili smo putovanje do poznatog bosanskog svetišta sv. Ivana u Podmilačju. Stižemo na prostor u kojem je na dan sv. Ivana bilo oko četiri tisuće ljudi (!), a u široj okolici nema većeg naselja, kažu nam da vjernici dolaze iz čitavog svijeta. Tu se nedaleko male kapele gradi velika, moderna crkva. Uska vijugava cesta i rijeka Vrbas vode nas prema Uzdolu (Rama), opet u crkvu sv. Ivana Krstitelja. Nakon slavlja Svete mise, obišli smo memorijalno groblje ovdašnjih Hrvata ubijenih u Domovinskom ratu 1993. godine (41 osoba je tada ubijena, među njima i djeca!). Na svakom grobu smo upalili svijeću. Slušamo potresne istine o strašnim zločinima...
Neponovljivu srdačnost, dobrotu i gostoljubivost iskazali su nam domaći župljani. Još je uzvišenija njihova upornost u očuvanju svoje vjere i tradicije, a sve više su zaboravljeni i sve manje ih ima... (Slično kao u Zaljevu svetaca, u Boki kotorskoj.) Slijedi posjet franjevačkom samostanu i crkvi na Šćitu, razgledavanje parka i etnografskog muzeja ramskog kraja. Nalazi se na poluotoku nastalom prilikom stvaranja akumulacijskog jezera (blizu Prozora). Na kraju dana, u kasnim satima stižemo u naše odredište - Potoci kraj Mostara... Tu imamo večeru i noćenje.
Međugorje - Sljedećeg dana poslije doručka krećemo prema Međugorju. Nakon pozdrava Gospi, krenuli smo na brdo Križevac, na Križni put. Unatoč teškom kamenom terenu, strmini i vručini, svi hodočasnici su uspjeli doći do vrha brda na kojemu se nalazi veliki križ postavljen 1933. godine u čast 1900-tom jubileju Isusova raspeća. Za tu prigodu Vatikan je poklonio komadić drveta Isusovog križa koji je ugrađen u ovaj križ. Popodnevne sate proveli smo u etno selu Herceg, koje nas je oduševilo prikazom izvornog, tradicionalnog hercegovačkog sela. I ponovno uspon po kamenjaru, ali nešto blaži. Dosižemo i brdo ukazanja. U večernjim satima prisustvujemo molitvi krunice i svetoj misi na otvorenom za sve hodočasnike u svetištu Međugorja. Večera i noćenje u Potocima.
Nekada veseli grad pun života... Nedjelja 27. lipnja, razgledavanje stare jezgre grada Mostara i tamošnjeg franjevačkog samostana. Prisustvujemo svetoj misi u crkvi sv. Petra i Pavla. Obilazimo „stari" obnovljeni most, pa i veći dio grada Mostara. Posebna je to priča. Ovdje se naprosto u zraku osjeća neopisiva netrpeljivost, kao da će se svakog časa dogoditi nešto strašno. Nekada veseli grad pun života, danas ne živi...
U povratku razgledavanje vodopada Kravice kod Ljubuškog, (kažu da su to hercegovačke plitvice) i posjet samostanu na Humcu u kojem se nalazi jedan od najstarijih muzeja u Bosni i Hercegovini, s vrijednom samostanskom knjižnicom i prekrasnom zbirkom umjetnina posvećenih majkama. Povratak u kasnim (ili ranim) satima protekao je u pjesmi i veselju. Bilo je to još jedno hodočašće za pamćenje!
Hvala svima, a posebno vlč. župniku Željku koji (tradicionalno) organizaciju hodočašča dovodi do savršenstva i to u svakom pogledu, a zna se da dobar vođa bira dobre suradnike, pa našu zahvalnost upućujemo sjajnom "domaćinu ovog putovanja" Dariju i svim neumornim pomoćnicima! Zahvalni hodočasnici župe Prilišće i Bosiljevo!
In memoriam: preč. Mihovil (Mijo) Pavlaković - vidi novosti-obavijesti http://prilisce.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=138%3Aumro-je&catid=34%3Anovosti-obavijesti&Itemid=94〈=hr
Naši pokojni: Branka Ramadan 76 god., Ana Boljkovac 88 god., Marija Trpčić 66 god., Magda Sladić 92 god., Vlado Kukac 73 god., Milka Dragičević 83 god., Mijo Pavlaković - svećenik 74 god., Barka Šebalj 84 god., Ivan Šoštarić 80 god., Marija Gavranić 77 god., Marija Lapić 77 god.
Kršteni: Luka Turk, Nika Špehar, Ema Dobrosavljević-Lorković
Prvopričesnici: Nikola Milčić i Lucija Milčić
Vjenčani: Romana Dukovčić i Igor Ivšić, te Anđelka Habajac i Dražen Frketić
Radovi na župnoj crkvi - Veći dio pročelja na našoj župnoj crkvi treba obnoviti. Dio svetišta je popravljen, pa se nadamo nastavku radova. Zahvaljujemo našim darovateljima iz svijeta koji su ove godine poslali dar za našu župnu crkvu: Jure Šimunović - 2.000,00 USA dolara, Mande Škrtić rođ.Volović - 4.000,00 CAN dolara. Hvala im za dobre želje i za brigu o svojoj rodnoj župi! Molimo Boga za njihovo zdravlje.
Prošlo je sto godina
Godine 1910. i 1911. vršena je obnova kapele Sv. Leonarda, ili kako je mi zovemo Sv. Linarta. Bila su tada vrlo teška vremena. Harali su požari i suše. Ili tuča veličine oraha „hametice je sve potukla". Unatoč tome vrijedni i pobožni župljani smogli su snge i sredstva i obnovili svoju kapelu. Župnik Vjekoslav Špringer zapisao je: 23. travnja 1911. godine na Bijelu Nedjelju blagoslovljena je obnovljena kapela i novi dio groblja. Svečanost je predvodio kanonik Josip Volović, uz asistenciju župnika novigradskog Juraja Kocijančića i župnika lipničkog Nikole Belavića. Prisutno je bilo mnoštva naroda. Krov kapele je popravljen 1895. godine za župnika Mate Lovadenića koji je tada dao postaviti i križ na novo groblje. Oltar Sv. Antona bio je prije sa strane kapele, otvoren, pa je dotrajao i zato je naručen novi. Oltar Sv. Leonarda ostao je onaj stari iz 1682. godine, ali je obnovljen. Iste 1911. godine nabavljen je i ormar za crkveno ruho a novi luster je poklonio domaći trgovac Leonard Žunić. Luster je kupljen za 155 kruna kod Maxa Samosse u Ljubljani.
Sretan Božić i blagoslovljenu novu godinu 2011. želi Vam vaš župnik Mirko Brlić (tel 857-018)