Imamo li osjećaja za osobe koje su potrebite naše pomoći, pogotovo u našoj blizini?
Donosimo članak iz GLASNIKA SRCA ISUSOVA I MARIJINA od veljače 2010. godine - pristiglog iz Canade
U ovom lijepom tekstu punom ljudske pažnje, s jasnim porukama, zasigurno ste prepoznali našeg susjeda Miroslava Cunića, ili kako bismo mi rekli Mirota...Bliži susjedi dobro su ga upoznali i danas se redoviti dopisuju e-poštom, ali oni malo dalje a mlađi pogotovo, zapravo i ne znaju za njegove poteškoće niti za vrline, za njegovo ogromno znanje, iako nikakove škole nije niti vidio. Već u ranoj mladosti odlično je igrao šah. Šahovska ploča je bila na podu a Miro bi desnom nogom vukao nepogrešive poteze. Vrlo brzo je ovladao pisanjem na engleskom jeziku, slagao križaljke, razne crteže... Sve sa desnom nogom, jedino njome se donekle može služiti. Strastveni ljubitelj sporta. Navijač Dinama, a sedamdesetih NK Zagreba. Sve je znao o tadašnjim nogometašima i događajima u nogometu. Nakon što je ovladao samostalnim kretanjem, lopta je bila uvijek uz njega. U susjedstvu je pronašao pogodno mjesto za loptanje. Na sjeniku je bio nacrtan gol, a uzvišenje oko tog prostora osiguravalo je povratak lopte. Ponedjeljkom bi redovito sa starijim susjedom, (vlasnikom ovog prostora koji ga je u mnogo čemu dobro razumio, pa tako i u otežanom govoru), do u detalje raspravio sve o jučerašnjim utakmicama. Ako su jučer naši, Dinamo ili Zagreb, pobijedili ili barem jedan od njih, bio je to razlog za beskrajno veselje, a ako su naši izgubili onda se utjeha tražila u pobjedi Hajduka ili Rijeke...
U ranoj mladosti baka je imala najviše vremena za njega a po njezinoj smrti sva briga o Miroslavu spala je na majku. Veliki oslonac bila mu je i sestra koja je živjela u Karlovcu. Brinula je o njemu, donosila mu literaturu, ali ona prerano teško obolijeva i umire. Ubrzo umire i majka pa o njemu brine otac, a kada je i on teško obolio, jedino rješenje za Miroslava bila je ustanova u kojoj se sada nalazi. Ali, to je starački dom. Uz svu pažnju koju ovdje ima, ipak to nije smještaj kojega bi obzirom na svoju životnu dob morao imati. Može li mu tko pomoći u pronalasku boljeg smještaja?
Miro se izvrsno služi osobnim računalom, internetom, raznim programima. Ali sadašnje računalo je u lošem stanju, stari dotrajali pisač se kvari - potreban mu je novi A3... Vjerujemo da mu i u tome netko može i želi pomoći kako bi umanjio najbolniji hendikep - izražavanje misli, koje otkrivaju plemenitu nutrinu.
Bez plemenite nutrine, vanjština je bezvrijedna!
2010.-04.-14. - Nikola Volović