* Kupa, ljudi i tri sela na Lujzijani

Svećenici iz Priliške župe PDF Ispis E-mail

Priliška se župa s ponosom i zahvalnošću prisjeća desetorice svećenika poniklih u ovom kraju, želeći trajno sačuvati uspomenu na njih, njihove roditelje i njihov golemi doprinos Crkvi. S poštovanjem njihovih odricanja i trpljenja, požrtvovnosti i nesebičnosti, štujući njihovu karizmu u služenju bližnjima, prisjećamo se njihovih životopisa koji su odreda protkani predanošću Bogu i vjeri, i župljanima, svoje rodne župe i župa u kojima su službovali.

Prvi se zaredio, Josip Volović a slijedio ga je njegov nećak Nikola Volović . Mato Bestić je iz Gornjeg Prilišća, a uz prvo zaređene Josipa i Nikolu Volovića još petorica su iz Donjeg Prilišća: Msgr.dr. Josip Volović (kanonik zagrebački), njegov nećak Nikola Žunić , dvojica Žunića Hajdenića, Josip Žunić i bratić mu Leonard Žunić te Mijo Bestić, ujak Mihovila Pavlakovića sa Račaka, gdje je odrastao i Mato Barković koji je rođen u Selima Bosiljevskim.

Prvi svećenik iz Prilišća Josip Volović, rođen je još u 18. stoljeću, a sedmorica su rođeni u 19. stoljeću. Dvojica najstarijih umrli su u 19. stoljeću, a sedmorica su preminuli u 20. stoljeću. Počivaju širom Zagrebačke nadbiskupije: Josip Volović pokopan je u Sisku, njegov nećak Nikola Volović u Kamenskom kod Karlovca, Mato Bestić u Bučici, Mato Barković i Dr. Josip Volović u Zagrebu na Mirogoju, Leonard Žunić u Martijancu, Mijo Bestić u Kaptolu Požeškom, a Nikola Žunić i Josip Žunić u rodnom Prilišću. Još živući, najstariji naši župljani su ih većinu poznavali, ali desetljeća odnose mnoga sjećanja. Čak petorica su za rana ostali bez oca ili majke, školovali se daleko od rodnog doma, svećeničku službu vršili često u teškim uvjetima, dvojica su u komunističkom vremenu trpjeli i nepravednu zatvorsku kaznu, ali uvijek i svugdje, njegovali su i održavali duh i tradiciju svog puka. (jv)

Josip Volović

(30.11.1774. Donje Prilišće - 22.4.1842. Sisak)
roditelji: Ivan Volović i Jela Stanešić

Prvi je svećenik u rodu Volovića, a i prvi svećenik iz Prilišća. Da je do toga došlo, zacijelo je odlučujući bio ugled i status njegovog djeda Nikole (Mikota) Volovića, suca Općine Prilišće. Bio je prvorođeni sin, a njegova mlađa braća, blizanci Janko i Nikola, predci su svih Volovića koji danas žive u Prilišću i u Hrvatskoj.

U početku svećeničkog djelovanja bio je duhovni pomoćnik u Varaždinskim Toplicama, a od 1807. pa do smrti u 68. godini života, bio je župnik župe Sv. Križa u Sisku. U 35 godina župnikovanja bio je od 1820. podarhiđakon Sisačkog kotara, a dosegao je i titulu začasnog kanonika Zagrebačkog kaptola. (nv/jv)

Nikola Volović

(21.02.1803. Donje Prilišće - 4.8.1855. Kamensko kraj Karlovca)
roditelji: Nikola Volović i Barbara Bendeković

Prvorođeni je sin jednog od braće blizanaca prvog svećenika iz Prilišća, strica Josipa Volovića, čiji je svećenički tragom slijedio. Nakon zaređenja 1827. bio je kapelan u desetak župa, u dekanatima Turopolja, Pokuplja, Ivanića, Zagorja… da bi 1854. nakratko došao na kapelansko mjesto u rodnu župu Novigrad n/D. Nakon dugog niza kapelanske službe, postavljen je za upravitelja župe Kamensko kod Karlovca, ali ubrzo 4. kolovoza 1855. umire u 53. godini života. (nv/jv)

Mato Bestić

(22.2.1852. Gornje Prilišće 43 - 2.3.1905. Bučica pored Kupe, nasuprot Pokupskog)
roditelji: Nikola Bestić i Ana Basar

Rođen je u Bestićima na kbr. 43 u obitelji poznatijoj po nadimku Ordinanz, a koji je naziv s vremenom promijenjen u Ordinac, Vordinac i Vurdinac, (a dolazi ili od franc. riječi ordonnance = vojnik dodijeljen zapovjedniku ili stožeru za prenošenje službenih zapovijedi; ili od latin. riječi ordinare = vrstati, redati tj. zaređivanje, ređenje svećenika ili naređenje, nalog, naredba).

Imao je starijeg brata Josipa (1845.–1921.) čija su dva sina i kći iz prvog braka otišli u Ameriku, a potomci kćeri iz drugog braka prezivaju se Balagović (Alojz Balagović bio je pekar u Gornjem Prilišću 55 kod Bendekovića).

Mlađi brat Janko (1864 - 1909) priženio se Magdi Žunić (Bazoća, udova Volović) u Donje Prilišće 24, a zagrebačke Novosti donijele su vijest da je oko Sesveta 1909. god. umro u Americi.

Za vlč. Matu Bestića, osim da je bio župnik u Bučici (desna obala Kupe, nasuprot Pokupskog, a sjeverno od Gvozda i Gline, uzvodno od Siska), gdje je umro s 53 godine i pokopan, nažalost (do sada), nemamo obrađenih drugih podataka. Valjalo bi ih potražiti u Nadbiskupskom arhivu i u brojevima Katoličkog lista iz razdoblja oko 1890. godine jer je za pretpostaviti da je upravo on suradnik potpisan kao M. Bestić. (jv)

Msgr.dr. Josip Volović

(9.8.1858. Donje Prilišće 11 - 7.8.1942. Zagreb, Kaptol 5)
roditelji: Gašpar Volović i Ana Pavlaković (Račak 4)

Msgr.dr. Josip VolovićMonsinjor doktor Josip Volović, apostolski protonotar, Čazmanski prepošt, zagrebački kanonik, arhiđakon svetačko-gvešćanski, rektor Zagrebačkog sveučilišta, dekan Teološkog fakulteta, sveučilišni profesor, doktor filozofije i teologije, urednik Katoličkog lista itd., obnašao je brojne dužnosti, stekavši i mnoge druge titule.

Nakon pučke škole u Prilišću, gimnazije u Karlovcu i Zagrebu, i prve godine studija teologije u Zagrebu, odlazi u Rim (1880. do 1887.) na filozofske i bogoslovne nauke, gdje je zaređen i promoviran u doktora filozofije i doktora teologije.

Godine 1913. trebao je postati pomoćni biskup, ali se tome, zbog njegove domoljubne vatrenosti, usprotivila zagrebačka, antihrvatska i mađaronska vlada. Satisfakciju mu je učinila Sveta stolica koja ga imenuje Apostolskim protonotarom.

Govorio je nekoliko jezika: talijanski, njemački, francuski, latinski, grčki, ..., a hebrejski je predavao bogoslovima.

Umro je na Kaptolu, a pokopan u kaptolskoj kanoničkoj arkadi na Mirogoju.

Napomena:
Opširniji životopis i prikaz sveučilišnog, kanonskog, filozofskog i teološkog djelovanja, monsinjora doktora Josipa Volovića, je u pripremi za časopis Svjetlo, Matice hrvatske u Karlovcu. (jv)

Mato Barković

(22.12.1881. Sela Bosiljevska 5/9 - 10.2.1920. Zagreb)
roditelji: Mijo Barković i Barbara Joh-Novosel (Johi 6)

Rođen u Selima Bosiljevskim kod Pribanjaca. Kada je bio u drugoj godini, umro mu je otac, a mati Barbara rođena Joh-Novosel (1859.-1914., iz Johi), preudala se dvije godine kasnije na Račak 4, tako da je Mato odrastao kod poočima Petra Pavlakovića na Račaku, kao i starija sestra Ana (1878.–1897.), prema nekim podacima, udana za Katušina na Stative, gdje je mlada umrla.

Za svećenika zaređen je 1905. godine, a manuduktor mu je bio dr. Josip Volović, tada sveučilišni profesor. Vlč. Mato bio je pristav kod Pobožnih zaklada u Zagrebu, a umro je mlad, u 39-oj godini života, u Zagrebu na dužnosti upravitelja nadbiskupskih dobara. Počiva na zagrebačkom Mirogoju. (jv)

Josip Žunić

(19.3.1885. Donje Prilišće 26 - 1.11. 1944. Novigrad n/D)
roditelji: Mijo Žunić i Magda Sestrić

Od obitelji Žunić - Hajdenić koja je dala dva svećenika uz koje su vezani i nesretni događaji.

Prvorođeni sin u obitelji dobio je ime Josip, ali je umro ne navršivši godinu dana, a slijedeće godine na dan sv. Josipa, drugorođeni sin koji će postati svećenik, dobio je isto ime.

Nakon što je početkom nesretne 1891. godine, desetak dana po rođenju umro petorođeni sin Petar, 29. prosinca 1891. smrtno je stradao otac Miho. Voz kolja prevalio se na njega te ga na mjestu usmrtio. Josip tada još nije navršio sedam godina, Nikola (umro u Americi s 22 godine) imao je pet godina, Juraj tri godine (također otišao u Ameriku), a sestra Ana rodila se mjesec i pol poslije očeve pogibije. Udala se za Juraja Sladića u Donje Prilišće 2, odakle su odselili u Vrhovu Goricu, gdje je svekar kupio posjed Majer.

Za svećenika zaređen je 1908. pod manuduktorstvom tadašnjeg dekana Teološkog fakulteta dra. Josipa Volovića. Bio je kapelan na Dubovcu u Karlovcu, a kasnije dugogodišnji župnik u Novigradu na Dobri, gdje je kod njega živjela i majka-udova (umrla 1941. u 79-oj godini života).

Umro je u Novigradu u 60-oj godini na Dan svih svetih, a pokopan je uz roditelje na groblju Sv. Leonarda u rodnom Prilišću. Grobno mjesto uredili su i održavaju sestrini potomci. (jv)

Nikola Žunić

(28.11.1891. Donje Prilišće 25 - 31.10.1918. Bosiljevo)
roditelji: Leonard Žunić i Barbara Volović (D. Prilišće 11)

Nikola ŽunićLeonard Žunić trgovac iz Donjeg Prilišća 25 i Barbara Volović (sestra kanonika Josipa Volovića), su u Donjem Prilišću 65, blizu crkve sagradili najljepše i najmodernije gospodarstvo s trgovinom i gostionicom, što nažalost zadnjih desetljeća pusto nepovratno propada. Porodili su 11-ero djece, ali čak osmero ih je umrlo u najranijoj dječjoj dobi.

Nikola je rođen s bratom blizancem Ivanom koji je umro poslije pet tjedana. Za svećenika zaređen je 30.7.1915. uz manuduktorstvo ujaka kanonika Josipa Volovića, ali majka mu nije doživjela njegovo zaređenje jer je nakon uboda na čavao, umrla od tetanusa tri godine ranije.

Kao kapelan službovao je u Bosiljevu. Nakon samo tri godine svećeništva, u vrijeme kada

je harala opaka gripa španjolka, vršeći svećeničke dužnosti i sam se zarazio i podlegao bolesti 31.10.1918., dan pred Sisvete i očev 61. rođendan, u 27-oj životnoj godini u Bosiljevu, odakle ga je otac mrtvoga prevezao svojom zapregom u rodni dom u Prilišće. U velikoj žalosti obitelji, brojne rodbine i župljana, pokopan je pored rano preminule majke na groblju Sv. Leonarda u Prilišću.

Kasnije ratne godine uzele su ovoj obitelji nove žrtve; 6. studenog 1943. na kućnom pragu, mučki iz zasjede ustrijeljena je žena mlađeg brata Leonarda, koji je pak, točno godinu i pol kasnije, ubijen na samom kraju II. svjetskog rata. Veliki crni spomenik, lijevo od ulaza u groblje, čuva sjećanje na ovu znanu prilišku obitelj. (jv)

Leonard Žunić

(27.10.1893. Donje Prilišće 26 - 20.6.1988. Martijanec kod Ludbrega)
roditelji: Leonard Žunić i Franca Sestrić

Leonard ŽunićOpredijelio se za svećenički poziv kao i njegov osam godišta stariji bratić Josip koji je u ranom djetinjstvu ostao bez oca, a Leonard i dvije godine stariji brat Franjo, podjednako rano ostali su bez majke i nastavili odrastati uz pomajku Anu rođ. Pavlaković (sa Račaka 4), udovu Bestić.

Dne 31.7.1916.jarimicirao u Zagrebu u Isus. crkvi. Manuduktor Presvj. Dr. J. Volović, tj. zaredio ga je kanonik Josip Volović.

Bio kapelan i župnik u Crikvenoj kod Bjelovara, a potom u Sv. Ivanu Žabnu dok ga nije 1945. god. komunistička vlast osudila na 12 godina zatvora u Staroj Gradiški. Po izlasku iz zatvora, nakon odrobijanih osam godina, bio je župnik u Martijancu kod Ludbrega i dugogodišnji dekan Koprivničkog dekanata. U dubokoj starosti, nakon umirovljenja, umro je u Martijancu u 95-oj godini i pokopan na tamošnjem groblju.

Još jedan nesretni i tragični događaj pogodio je vlč. Leonarda i obitelj brata Franje kada je boraveći kod strica 30. svibnja 1941. u 13-oj godini u Sv. Ivanu Žabnu, Franjina kći Irma, učenica Gimnazije u Bjelovaru, smrtno stradala u nesreći s konjskom zapregom. Tamo je i pokopana. (jv)

Mijo Bestić

(23.11.1909. Donje Prilišće 51 - 14.3.1984. Kaptol kod Požege)
roditelji: Mijo Bestić i Kata Bendeković

Mijo BestićRoditelji, Kata i Mijo trgovac, kupili su posjed kbr. 51 u Donjem Prilišću kuda su preselili iz Gornjeg Prilišća 41. Porodili su osmero djece. Nekoliko mjeseci prije rođenja sina Mije budućeg svećenika umrle su im dvije kćerkice u prvoj i četvrtoj godini života, godinu dana kasnije i treća kćerkica u četvrtoj godini, a slijedeće godine, samo par mjeseci po rođenju najmlađe kćeri Marije, majke svećenika Mihovila Pavlakovića, umro je u 44-toj godini otac Mijo.

Vlč. Mijo bio je, nakon službovanja u Mariji Bistrici i Varaždinskim Toplicama, upravitelj župe u Bosiljevu i kratko u Prilišću, te kateheta u Karlovcu. Za II. svjetskog rata uhićen je kao vojni kapelan i zatočen u Bjeljini. Od 1944. do 1951. godine ravnatelj je Biskupskog kolegija u Požegi (danas Požeška biskupija). Potom je bio upravitelj župe Podgorač od 1951. do 1958. god., od kada je župnik i dekan u Kaptolu kod Požege, gdje je u 75-oj godini umro i pokopan. (jv)

Mihovil Pavlaković

(rođen 17.2.1936. Račak 3)
roditelji: Mate Pavlaković i Marija Bestić (D. Prilišće 51)

Mihovil PavlakovićNajmlađi je od desetorice svećenika što potječu iz Priliške župe, nećak svećenika Mije Bestića. Rođen na Račaku kao najmlađi od četvero djece. Osnovnu školu završio je u Prilišću, Gimnaziju u Požegi, a Bogoslovni fakultet u Zagrebu, gdje je zaređen za svećenika 29.6.1963., a Mladu misu služio je 7. srpnja iste godine u Prilišću, (pred blagdan Sv. Marije Magdalene).

Bio je od 22.12.1963. pomoćni duhovnik u Brckovljanima blizu Božjakovine kod Dugog Sela, a od 18.9.1964. upravitelj iste Župe u kojoj je proveo 18 godina. Od 18.9.1981. duhovnik je Bogoslovije u Zagrebu, a od 18.9.1986. župnik u Granešini kod Zagreba i dekan remetski od 1988. do 2002. te začasni kanonik od listopada 1994. godine.

Njegov stariji brat Ivan, iako je stupivši u sedmu deceniju života mogao biti oslobođen vojne obveze, nošen domoljubnim zanosom, dragovoljno se uključio u Domovinski rat u kojem je kao hrvatski časnik, tragično izgubio život u Karlovcu. Ivanov unuk Matija Pavlaković, rođen i odrastao u Karlovcu, ali korijenima s Račaka, poput djedovih ujaka i brata, također je postao svećenik. (jp/jv)

 
 

* Tamo gdje svatko isto razmišlja, tu nitko mnogo ne razmišlja. M.DŽ. Rumi

 

* Lakoća kojom određena mišljenja postaju prihvatljiva proizlazi iz nesposobnosti većine ljudi da stvore vlastito mišljenje zasnovano na vlastitom razmišljanju. G.L.Bon

 

* Nije čudno kada mačka bježi od psa, ali je čudno kada se oni sprijatelje.


© Udruga za očuvanje kulturne i prirodne baštine ZORA - PRILIŠĆE - 1925 | Izrada: Infinis