* Kupa, ljudi i tri sela na Lujzijani

Prvomajska tradicija PDF Ispis E-mail

Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu dana 1. svibnja1886. godine, kada je prosvjedovalo oko 40.000 radnika, i kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.

Cijelo19. stoljeće bilo je obilježeno bezdušnim iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života. Štrajkaški pokreti doživjeli su najveći zamah u SAD-u. (U njima tada učestvuju i župljani iz Prilišća, i vraćaju se u Stari kraj poslije I. Svjetskog rata s novim idejama...)

Onda su radnici zahtijevali: "Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi". (Zahtijevaju li nešto danas radnici? Mogu li uopće bilo što zahtijevati?)

Kako shvatiti i tumačiti sljedeći zapis:

Niske nadnice, prisilni i produžen rad zbog navodnih državnih interesa, uz strogo dirigirane sindikate, bile su osnovne značajke demokracije i svakog radničkog samoorganiziranja u tim zemljama. Piše: bile su osnovne značajke, a što su danas osnovne značajke sustava u kojem mi živimo? Jesu li iste?!

Rad je stvorio čovjeka a čovjek praznik rada. (Hm...)

Tradicija obilježavanja Praznika rada u našem kraju ne postoji(?), stariji pamte vojne parade održavane pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, a mlađi pamte porciju kuhanog graha ili pržene ribice... ("Tradicionalno", godinama za Prvi maj se sadio kukuruz na ruke s kratkom motikom.) Već preko Kupe proslava praznika rada je prepoznatljivo ukorjenjena. Ogromne napore podnijeli su brojni ljudi pripremajući prvomajske krijesove i druge događaje vezane uz njih (Zilje, Žuniči, Miliči, Adlešiči, Preloka...).

Osobito uspješna je bila organizacija pješaćenja sajamskim putem, hodanjem za bolje zdravlje a usput i bolje upoznavanje s vlastitom kulturnom i prirodnom baštinom. Organizatori: Preloški muzikanti, PGD Zilje i KP Kolpa okupili su preko 130 učesnika hodanja, među kojima i desetak članova Zore iz Prilišća. Neočekivana velika skupina krenula je iz Zilja prema poznatom svetištu na brdovitom Žeželju (330 m n/v), od tuda se spustila prema Vinici gdje su organizatori priredili zanimljivo iznenađenje: Sajam u Vinici! Na mjestu nekadašnjeg sajmišta, važnom i za čitav naš kraj, prodavala se koza, kozlići i jarac. "Prodan" je samo jarac.

Pogađanje za cijenu bilo je sa svim nekadašnjim detaljima: Teatralnim vikanjem, mahanjem rukama, podvalama, podkupljivanjem, odustajanjem, a nisu izostali ni prekupci-šverceri. (Čini se da ih je danas najviše, pa kako bi izostali?!) Naglašavana je jedna „vrijednost“ u koju se i danas mnogi zaklinju a to je riječ poštenje; pošteno platiti, ja sam pošten, samo pošteno (i podsmjeh, ako ne može drukčije).

Hodnja je završila povratkom uz Kupu do Cvetaševog mlina i na kraju, zasluženom okrepom u Gasilskem domu Zilje. Potpala krijesa u kasnijim satima i sam krijes je druga priča.

Ispred doma je veća skupina mladih (i odabranih) nekoliko dana gradila krijes, piramidu od suhih trupaca horizontalno polaganih, s unutrašnjom ispunom koju čuvaju kao tajnu... Maja sa zastavom na vrhu i pletenim vjencima ispod zastave, visoka je 24 metra. (I to je pothvat koji iziskuje i volju i vrijeme.) Bio je to hvalevrijedan događaj iz kojega se isčitavaju mnoge poruke - više od same tradicije!

(1. svibnja 2017.) N. Volović

1237891011121314151617181920

 

 
 

* Tamo gdje svatko isto razmišlja, tu nitko mnogo ne razmišlja. M.DŽ. Rumi

 

* Lakoća kojom određena mišljenja postaju prihvatljiva proizlazi iz nesposobnosti većine ljudi da stvore vlastito mišljenje zasnovano na vlastitom razmišljanju. G.L.Bon

 

* Nije čudno kada mačka bježi od psa, ali je čudno kada se oni sprijatelje.


© Udruga za očuvanje kulturne i prirodne baštine ZORA - PRILIŠĆE - 1925 | Izrada: Infinis