* Kupa, ljudi i tri sela na Lujzijani

Školstvo PDF Ispis E-mail

Izvod iz knjige za hrvatsku mladež,
koju je 1869. godine složio Janko Tomić, učitelj glavne škole u Karlovcu:
Častna je obitelj, koje su članovi valjani. Častjena bude i domovina naša, budu li joj sinovi vriedni. Treba ti zato tako živjeti pošteno, te svaki uzmogne reći: Valjan je ovo Hrvat! IV. FIAMIN po Cantu.

Knjiga se čuva u Prilišću, gdje je i služila za obrazovanje i odgoj mladeži.

Povijest škole u Prilišću

Tri se godine (1860., 1864., 1868.) spominju kao početak rada škole u Prilišću. Točna je 1860. godina. Nju potvrđuje još u prošlom stoljeću povjesničar školstva Ante Cuvaj. S tim se slažu i podaci u Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu. U početku se nastava izvodi po prinudnim smještajima, što potvrđuje učitelj Ante Kuzmijak u svom izvješću za školsku 1875./76. godinu. Škola je sagrađena 1882. godine, a imala je jednu učionicu i stan za učitelja. Prilišku školu od njenog osnutka polaze djeca iz Prilišća, Vukove Gorice, Račka, Ladešić Drage, Jakovaca, i s Glavice.

Djelovanje jednoodjeljenske škole (jedan učitelj i 4-5 razreda, istovremeno) od osnutka do dolaska Aleksandra Salingera 1923. godine.

Škola 1924. godineRazdoblje nastave u kombinaciji od dva razreda u jednom odjelu od 1923. godine do kraja školske 1945./46. godine.

Šestogodišnje školovanje se uvodi 1946./47. godine za peti i od 1947./48. godine za šesti razred.

Osmorazredna škola je otpočela sa 1956./57. godinom za sedmi a 1957./58. godine za osmi razred i trajala do kraja 1975. godine.

Ponovo je nastava organizirana u dva odjela sa po dva razreda od početka 1976. godine, no ubrzo se svodi na jedan odjel. U školskoj godini 1988./89. samo je šest učenika u tri razreda.

Dva odjela sa po dva razreda uče dvije učiteljice od 1992./93. školske godine.

Za podrobniji pregled razvoja škole nema pouzdanih izvora (spomenica do II. svjetskog rata, zapisnika školskog odbora ili druge pedagoške dokumentacije).

Od osnutka pa do jeseni 1923. godine na školi najčešće radi po jedan učitelj. Prvi među njima, za koga se zna bio je Ante Kuzmijak, koji daje doprinos Hrvatskom učiteljskom domu i Matici hrvatskoj čiji je član. Poslije svog umirovljenja živio je u Prilišću.

Godine 1888. učitelj na školi je Martin Ribarić. Od 1894. godine učitelj je Slavoljub Milčić, a od rujna 1895. godine novi je "školnik" Andria Širola. Njega od početka stoljeća zamjenjuje Vladimir-Vlatko Radovanić i ostaje u Prilišću sve do veljače 1919. godine.

U školskoj 1904./05. godini od 219 školskih obveznika ("sposobnjaka") 202 se školuje a 17 ih je otpušteno. Broj djece se blago povećava te ih je 1906./07. godine s opetovničarima 226. Nakon toga u školskoj 1908./09. godini Kraljevska zemaljska vlada odobrava 1000 kruna kao potporu za proširenje prostora škole. Školski odbor u školskoj 1910./11. godini zacrtava izgradnju škole u Ladešić Dragi a s namjerom rasterećenja škole u Prilišću. Ova nakana nije ostvarena. Nastava se izvodi u istom prostoru, a broj učenika raste. Pred početak I. svijetskog rata ih je 241, a 26 osolobođenih. U toku rata broj djece raste preko 270 da bi ih iza rata 1918./19. godine s opetovničarima bilo 244 učenika.

Od godine 1902./03. do studenog 1907. predsjednik školskog odbora je župnik Vilim Giorgis, on je i mjesni školski nadzornik. Od studenog 1907. i od svibnja 1919. godine tu dužnost vrši Leonard Žunić, dobrostojeći priliški trgovac. Od ovlasti školskog odbora navodimo primjer izricanja kazni učenicima prijestupnicima. Tako je na sjednici od 1. ožujka 1909. godine izrečena mjera "zatečenom u Bestićevoj trgovini", a studenog 1912. godine presuđeno je "pet javnih šiba" učeniku koji je oštetio sitničariju Nikole Šubašića iz Vukove Gorice.

Od početka našeg stoljeća vodi se na školi, prvo u jednom, zatim u dva i najzad u tri tečaja, opetovna nastava, u kojoj učenici utvrđuju pređeno gradivo i stiću razna praktična znanja korisna u gospodarstvu i svakodnevnom životu.

Odlukom školskog odbora od 27. srpnja 1909. godine ukida se treći tečaj opetovnice "pošto su djeca prevelika za polaz škole". Isti odbor 1915./16. godine i 1916./17. godine djevojčice trećeg tečaja opetovnice predlaže za iškolavanje (ispisivanje iz škole prije završetka školovanja). U školskoj godini 1916./17. godini odbor ukida peto godište jer "ovog nema na području općine Netretić".

Godine 1911./12. na školskom području svega su dva nepismena. Redovita nastava, tečajevi i predsjednikovanje u Odboru za skrb ratnih invalida u mjestu (od srpnja 1915. godine) pretežak je teret za učitelja V. Radovanića.

Škola 192x. godineNa samom kraju 1919. godine, Radovanića, koji odlazi na Jelsu, zamjenjuje učitelj Juraj Bubaš. Koncem školske godine 1921./22. Bubaš napušta ovu školu a naredne školske 1922./23. godine nastava je odgođena sve do studenog, kad stiže učiteljica Ljubica Hanžek pa Zlata Rara. S njima završava doba jednorazredne škole (sva četiri razreda u jednom odjelu istovremeno vodi jedan učitelj).

Veliki zaokret u školi, kulturi, športu i ukupnom duhovnom životu sela nastupa dolaskom bračnog para Aleksandra i Štefanije Salinger u jesen 1923. godine. Od tad se, po tadašnjoj terminologiji, škola zove dvorazrednom. Kretanje broja učenika u međuratnom razdoblju ilustriraju godine 1924./25. sa 95 redovitih učenika i 56 opetovničara, 1927./28. sa 92 redovita i 59 opetovničara te 1938./39. godine sa 112 redovitih učenika od prvog do četvrtog razreda.

Škola 193x. godineI ovaj period karakterizira nedostatak učioničkog prostora. Stoga školski odbor u siječnju 1928. godine traži u najam jednu "školsku sobu" i stan za učitelja.

Salingerovi rade u dvije smjene, ali ni to ne oslobađa prostor za opetovničare.

Salingerova izvanškolska djelatnost bila je velika i mnogovrsna.

Poslije Salingera, koji je otišao u travnju 1940. godine, na školu dolazi učitelj Franjo Francetić sa suprugom koja je također učiteljica. Ovdje rade na školi dio 1940./41. godine, 1941./42. i dio godine 1942./43. kada prestaje nastava.

Od siječnja 1943. pa do kraja listopada 1944. godine škola ne radi zbog ratnih prilika. Zgrada škole je djelomično oštećena. Polaznici bliži Kuniću prešli su u tamnošnju školu. Prvog studenog 1944. godine radom u nastavi započima učiteljica Milka Belavić, premještena iz Kunića. U ožujku 1945. godine dolazi Zdenka Prokšelj. Učiteljice ne stanuju u školi. Jedna je na stanu i hrani kod Jure Štrka u Vukovoj Gorici, a drugu hrani selo. (Učitelj Pavlinić se od rujna 1943. godine na školi vodi formalno kao i Line Bendeković. Oni su ratni dragovoljci ili mobilizirani). Prekidi u nastavi i promjene broja učenika su glavna obilježja ovog vremena. Stoga se u školskoj 1944./45. godini savladavaju programi dvaju razreda.

Škola 195x. godinePrvi poratni učitelj u Prilišću je od listopada 1945. godine Marko Baličević. Te godine sam u sva četiri razreda radi sa 140 učenika. Nakratko mu kao pomoć dolazi Ruža Blažinčić, zatim od listopada 1947. godine Mirica Baličević, učiteljica i supruga. Baličevićevi rade do ljeta 1953. godine kada odlaze u Radatović. U listopadu 1949. godine učenici petog razreda smješteni su u župni ured pa je do ljeta 1958. godine to druga učionica. Školske 1947./48. godine učitelji rade na opismenjavanju odraslih. Od njih devet opismenjeno je sedmero.

Pedesetih godina, što na šestogodišnjoj, što na osmogodišnjoj školi u Prilišću djelovali su učitelji: Josip Sablić, Đurđa Šubašić rođena Duhić, Vilko Bezjak, Tereza Kovačina, Josip Škrtić, Franjo Petrunić i Milka Potkonjak.

Škola 1954. godineBrigom učitelja 1954. godine u Vatrogasnom se domu osniva čitaonica sa 150 knjiga beletrističkog sadržaja. Učitelj Sablić bio je i predsjednik Opće poljoprivredne zadruge Prilišće. Bio je slaba zdravlja, pa ga je često zamjenjivao Ante Štefanac, učitelj iz Novigrada. Godine 1956./57. proradio je tečaj prve, a 1957./58. godine druge godine večernje škole. Ova je obuhvatila mladež do 21 godine, koja je imala svršeni četvrti razred (to su inače godine prelaženja na osmogodišnje osnovno školovanje). Večernja škola je prve godine brojila 60, a druge 31 polaznika. Broj učenika redovne škole za 1953./54. godinu iznosio je 84, za 1956./57. godinu i 1957./58.godinu 83 učenika bilo u šestogodišnjoj ili osmogodišnjoj školi. Učitelj Sablić iz Prilišća odlazi u ljeto 1960. godine.

Škola 1964. godineŠto su donijele šezdesete? Od školske 1961./62. godine škola u Prilišću ponovo širi školsko područje na Glavicu zbog ukidanja tamošnjeg područnog odjela Osnovne škole "Bosiljevo". U to vrijeme se prilazi uređivanju jedne učionice i stana za učitelja u zgradi obitelji Bestić za potrebe osmogodišnje škole. Nastavnici u to vrijeme su: Ana Žunić (iz Prilišća, do tada radila na Glavici), Danica Mohorić-Štajduhar, Olga Turkalj, Ana Mrzljak-Bendeković, Ivan Štajduhar i još neki. Školske 1967./68. godine 93 učenika su raspoređeni u četiri kombinirana odjela.

Početkom sedamdesetih to je i dalje osmogodišnja škola koja 1971./72. školske godine ima četiri odjela sa po dva razreda i ukupno 76 učenika. Nakon toga opada broj novoupisanih učenika. Godine 1971./72. u razrednoj nastavi je 29 a u predmetnoj 35 učenika, da bi naredne školske godine nastava u nižim razredima bila svedena u jedan a u višim na dva kombinirana odjela, s ukupno 54 učenika. Sljedeće 1973./74. godine broj djece pada na 50 što je po razredu šest učenika. Tih godina škola uporno traži, ali ne nalazi nastavnike predmetne nastave. Od 1973./74. godine ravnatelj škole Nevenka Kruljac osigurava zamjene nastavnicima iz Netretića. To traje do veljače 1976. godine kada učenici viših razreda (njih devetnaest) prelaze u Netretić, a ostalih devetnaest u nižim razredima ostaje s učiteljicama Olgom Turkalj i Anom Bendeković. Tih godina u višim razredima škole u Prilišću radili su učitelji Nikola Trbušić, Boris Huberger i Milka Balčin.

Po odlasku Ane Mrzljak-Bendeković, učiteljica Olga Turkalj vodi cijelu školu do rujna 1985. godine, kada ju zamjenjuje Mira Sutlić. Za vrijeme njenog učiteljevanja do kraja školske 1989./90. godine, broj učenika pada na samo šest. U školskoj godini 1988./89. prvi razred pohađa dvoje, drugi jedno, treći troje a u četvrtom nema dijece. Od školske 1989./90. godine broj učenika stalno raste. Tako je u 1993./94. godine broj učenika u odnosu na 1988./89. godinu učetverostručen. Godinu je završilo 23 učenika. Iz četvrtog razreda izlazi troje a u prvi se upisuje petero polaznika. Znači, djece je opet sve više. Od 1. rujna 1990. godine na školi radi Branka Stanić. U početku vodi cijelu školu, a od početka studenog 1992. godine učenici se dijele u dva odjela. Drugi vodi Dubravka Petrčić, koju od 18. siječnja 1993. godine mijenja Davorka Maraković. U to vrijeme škola je područni odjel osnovne škole u Netretiću.

(Iz knjige: Prilišće-Kupa, ljudi i tri sela; Marko Trpčić i Luka Jurić)

Prvi gimnazijalci

Najstarija razglednica iz PrilišćaJosip Volović (kanonik) polazio je gimnaziju od prvog do četvrtog razreda (malugimnaziju) kod Franjevaca u Karlovcu. Zatim je školovanje nastavio u Zagrebu, u gornjogradskoj gimnaziji, gdje završava peti i šesti razred, dok sedmi i osmi razred završava u Nadbiskupskom liceju. Bio je jedan je od 39 maturanata Klasične gimnazije u Zagrebu iz godine 1879., kada se nakon položenog ispita zrelosti upisuje na Bogoslovni fakultet u Zagrebu... Već za vrijeme gimnazijskog školovanja 1875. godine, sa 17 godina, postaje učitelj preceptor na zagrebačkom Trnju.

Nikola Žunić polazio je gimnaziju u Rakovcu (Karlovac) početkom prošlog stoljeća. Sačuvana je najstarija razglednica Prilišća, na kojoj su mu roditelji Leonard i Bara Žunić pisali:

Nikola Žunić, učenik 5. raz. Gimnazije Rakovac (Karlovac) - Dragi i mili sinko čestitamo ti imendan, da ti dragi Bog podieli zdravlje i blagoslov žele ti tvoji roditelji kao i Line i Franca

 
 

Tragično je što su glupi ljudi toliko sigurni, a mudri ljudi puni sumnje. - B. Rasel

Postoje samo dvije vrste ljudi s kojima ne mogu izaći na kraj: to su oni koji sve znaju i oni koji ne znaju ništa. - J.P. Sartr

Nikad ne slušajte one koji vam govore loše o drugima, a dobro o vama. - L.N. Tolstoj

© Udruga za očuvanje kulturne i prirodne baštine ZORA - PRILIŠĆE - 1925 | Izrada: Infinis