Po kršćanskoj tradiciji, na blagdan Svih svetih (1. studenog) i na Dušni dan (2. studenog), vjernici se na osobit način sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima.

Već od 4. stoljeća crkva jednom godišnje slavi sve svete mučenike, ne misleći samo na osobe koje su proglašene svetima već na veliko mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a ostavili su veliki trag za svog života...

Upravo tima se i mi poklanjamo za blagdan Svih svetih. Bilo ih je (i ima ih) i u našoj blizini. Neupadljivi, često zaboravljeni ljudi koji su živjeli svoj život i savjesno vršili svoje dužnosti, koji su mukotrpno, čestito i pošteno, tiho i skromno, ali ustrajno i neumorno radili na priliškom gruntu i odgajali djecu, a često imali samo znoj, trajanje i na kraju smiraj na ovom svetom mjestu, na našem groblju pri Svetem Linartu.

Vječni mir ovdje je našlo nekoliko tisuća župljana.

To posljednje počivalište na blagdan Svih svetih postaje mjesto naše zahvale i prisjećanja na naše najmilije koji više nisu među nama, na naše susjede, znance... Palimo im svijeće i donosimo cvijeće. Tako je bilo i ovih dana. Mnogo posjetitelja. (I mnogo susreta koji se dogode samo za ovu prigodu!?)

Nakon svete mise u kapeli Sv. Leonarda, vlč. Josip Priselac blagoslovio je groblje.

Mještani i svi korisnici groblja koji ne žive ovdje, tradicionalno brinu o ovom najuzvišenijem mjestu. Uređuju ga i izgrađuju s posebnim poštovanjem prema svima onima koji tu počivaju, svjesni da izgled groblja odražava kulturu svih nas, čitave naše Župe!

(1.11.1018. - NV)

1234567891011121314