(Nakon četrdesetgodišnjeg izlaženja Župnog lista uoči svakog Božića, ove godine je izostala Župa Prilišće. Zasluga je to novog urednika, ali i odraz događanja /ili ne događanja/ u našoj župi.)

A što je Božić danas?
Nestaju one vrijednosti u kojima smo odgajani kao djeca, nestaju one male sitne radosti... Kako porušiti barijere ravnodušnosti, licemjerja i egoizma koji vladaju svijetom, pa tako i u našoj župi?.

http://zupa-svkriz.hr/Opet mi kradu advent i micu Isusa iz Bozica/

U Ev.M.7:8 napisano je: "Vi ostavljate zapovijed Božju, a držite predaju ljudsku", drugim riječima - zanemarili smo Riječ Božju zbog svojih novih običaja. To je, na žalost, istina. Mnogi zbog običaja kite bor, prihvaćaju neka nova pomodarstva, dobro jedu i piju, pa im je to onda jedina božićna tema za razgovor, a na poruke koje donosi djetešce u jaslicama zaboravljaju. Koliko je župljana uopće vidjelo jaslice u našoj crkvi? (A koliko je truda i radosti uložilo svega nekoliko brižnih ruku kako bi svi imali Božić!)

"Potrošački mentalitet oponaša Božić, šireći valove tzv pozitivne energije i na umjetan način podiže veselje, a sve to zapravo ne dovodi ljude do Isusa nego do povećanja nečijega profita. Božiću prethodi Došašće ili Advent, a uistinu što je to? Jesmo li u vrijeme došašća vjernici, jesmo li sebe pripremili za dolazak Božića u jaslicama? Današnje „adventsko“ pomodarstvo služi mnogima kako bi se sakrili ispod nekog adventskog vijenca na neprimjerenom mjestu, na ulici ili trgu, na kraju ostaju bez hrabrosti da se dođu pokloniti djetešcu u jaslicama, poput pastira i mudraca...

Na Badnjak u kuću donosimo bor i ukrase, mnogi će napraviti jaslice pod borom, i sve će učiniti kao da se spremaju proslaviti rođendan Krista Kralja, ali njega se neće ni spomenuti! Pripremit će poklone, ali ne i za Njega! Tako se potroši sila novaca. U kuće dođu gosti, rodbina i pozvani prijatelji, ali vrata će ostati zatvorena za siromahe, za potrebite, za mnoge u nevolji...

Dok nebo bude slavilo i anđeli pjevali, mi ćemo zapaliti naša umjetna svjetla i umišljati kako smo napravili nebo na zemlji, a zapravo smo i sebe i zemlju osiromašili, sakrivši iskonsko nebo od svojih očiju i od srca svoje djece. Pa ipak, dođi Gospodine Isuse, dođi i protresi nas, istresi iz nas svu nakupljenu prašinu i prljavštinu, svu samodostatnost i zaokupljenost samima sobom, sve naše iluzije i sva bježanja od istine i odgovornosti, od tvojega dozivanja." (Franjevci)

Nije važno što je ispod bora, već tko je oko bora!

„Božić, poruku Božića trebamo svakodnevno prevoditi u svoj vlastiti život. A to prevođenje u vlastiti život ne smije biti skrštenih ruku, pa čak ni isključivo sklopljenih ruku, kako bi se izbjegla odgovornost za ono što se oko nas događa. Sklopljene ruke da, ali u pravo vrijeme, sklopljene oči i zatvorena usta prešutnog odobravanja, ne! Jer, Isus nije došao i ne traži da štujemo njega, njemu ne trebaju eksplicitne hvale njega i njegova spasenjskog djela. Primarna hvala i čast Božja jest sretan, smislom ispunjen život, kako moj tako i mojih bližnjih.“ (Frano P.)

„Krajnja svrha Božića nisu pompozne svečanosti, razne predstave i igrokazi, kantate, svjetla i darivanje. Nažalost, danas, zbog neumjerenog konzumizma i materijalizma cijeli se je svijet nesvjesno, i ne razmišljajući, odmaknuo od pravog značenja i smisla Božića, pa stoga „šoping“ postaje jedini smisao razdoblja Došašća i samog Božića, čime se za jedan od najvećih blagdana u kršćanskoj godini ne odvija u duhovnoj, već samo u potrošačkoj pripremi. Poticaj za razmišljanje u vremenu Došašća posebice donose i likovi, koji se javljaju u samom događajuIsusova rođenja. Uz dijete Isusa tu stoje, osim Marije i Josipa, još i mudraci s Istoka te pastiri. Pastiri, jednostavni i pošteni ljudi, „bdiju nad stadom svojim“ (Lk, 2:8). U ono doba pastiri su smatrani manje vrijedim ljudima. U tami čekaju i bdiju, dok ih u jednom trenutku ne obasjava nebesko svijetlo. U dubokoj tišini, prvi na zemlji, čuju anđeosku radosnu vijest. Filozof Kieregaard je rekao: „Kad bih mogao prepisati samo jedan lijek za sve bolesti modernog svijeta, prepisao bih tišinu.“ Obuzeti lavinom vijesti i događaja kojima ih obasipaju televizija i ostali mediji, te računala posredstvom Interneta, ljudi su izgubili trenutke tišine u kojima ih može obasjati nebesko svijetlo. Previše je danas u cijelom svijetu buke, pa i u Hrvatskoj!“ Suvremeni čovjek, sve češće iskvaren grijesima racionalizma, pokušava baciti sjenu na Božić. U današnjem sekulariziranom svijetu trivijalizira se Isusovo rođenje i proglašava mitom. Lažno naučavanje, koje izvire još iz doba Prosvjetiteljstva, trudi se zatamniti radosno otajstvo Kristova rođenja, pa se tako sve češće iz javnosti nastoji odvojiti Krista od Božića. Tako se, primjerice, u čestitkama umjesto izričaja „Sretan Božić“ sve češće šalju tzv sezonske čestitke i izričaji poput „Sretni blagdani“ ili još gore „Sretni praznici“, tvorevina skovana na Zapadu da se ne bi povrijedilo(!) one koji ne slave Božić. Mnogi se usredotočuju na igračke i materijalne darove, a zanemaruju darove Krista Djeteta, ili o njima uopće ne razmišljaju. Čovjekove beskonačne vrijednosti dostojanstva spuštene su do razine komercijalne i materijalističke životinje.“ (Mr. Krešimir Cerovac)

„Temeljna poruka Božića je: „Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima miljenicima njegovim.“ Božić je uistinu poruka optimizma i nade, zajedništva, nečega jedinstvenog i stoga nam je toliko drag. Svojom najvećom dimenzijom usmjeren je prema ljepoti života i važnosti zajedništva. Toga dana svatko nastoji biti uz svoje, na svome izvorištu i na svojim korijenima, jer se osjećamo iskorijenjenima ako nismo uz svoje najbliže. Duh Božića je više radosti u srcu, više mira među ljudima, više brige o napuštenom čovjeku, duh Božića je ići ususret čovjeku, poštivanje i prihvaćanje života, ulaganje u društvo u kojemu vlada pravo i pravednost!“ - rekao je zadarski nadbiskup mons. I. Prenđa

"Pred nama je velika potreba mijenjanjamentalitetai vraćanjavrijednosti života među prioritete društvenih ljestvica vrijednosti. Prihvatiti život i voljeti ga te odgajati buduća pokoljenja na način da ih se izvede 'na pravi put' jeste zapravo hod vjere, a slaviti Božić zapravo znači otkriti čovjeka u njegovu dostojanstvu što znači otvoriti ljudska srca za istinske vrijednosti. Neka Božić donese utjehu vjere svima koji trpe, koji su izgubili nadu, koji su obespravljeni, koji žive na rubu društva i siromaštva. Posebno neka donese radost maloj djeci kojoj otimaju dječji osmjeh. Neka zavlada pravedni mir u našoj zemlji i cijelom svijetu!" - poruka je kardinala V. Puljića.

1112131415 

pripr. NV