Lipe oko crkve i put do odmorišta na autoputu

U subotu, 14. ožujka 2015. godine, u organizaciji VMO Prilišće i suradnji Župnog ekon. vijeća, grupa mještana je „uredila“ preostale lipe kraj crkve i škole. Podrezani su visoki vrhovi, teški i opasni za crkvu i prolaznike. Tako će se i ovim lipama produžiti vijek trajanja iako su stabla u sredini  trula a neka i raspuknuta po visini. U ovaj vrlo zahtjevan i vrlo opasan posao, (ali i hrabar pothvat), uloženo je mnogo truda i vremena, više od planiranog. Usput je očišćeno lišće iz žljebova na crkvi. I jedna zanimljivost: u jednom trulom deblu otkriveno je nekoliko uredno složenih pčelinjih sača veličine 35 x 20 cm s ukusnim medom, a to je potvrda zapisa u "Povijesnom značenju" - vidi niže.

Čini se da je vrijeme za sadnju novih lipa, naravno pod uvjetom da se prethodno stručno sagleda arhitektura prostora koji je u Prostornom planu uređenja općine Netretić označen kao poluurbana cjelina pa se ispod te razine ne bi smjeli činiti nikakvi zahvati...

U isto vrijeme je druga, veća skupina mještana krenula na dugo planirano uređenje puta koji vodi iz Srednjeg Prilišća prema "Staroj cesti" - Karolini i prema autoputu, na odmorište koje se zove „Vukova Gorica“(?), a daleko je od Vukove Gorice, katastarski na k.o. Gornje Prilišće! Sa sigurnošću se može tvrditi da je taj put godinama bio najvažniji priliški put, jer njime su Prilišćani koji su živjeli na Karolini, na „Staroj cesti“, išli do rijeke Kupe, i do sela kroz koje će kasnije biti izgrađena cesta Lujzijana. Ovaj put je i danas važan za život mještana ali je neupotrebljiv nakon izvedenih građevinskih radova za dovod vodovoda iz Prilišća do autoputa. Neodgovorni izvoditelj radova i neodgovorni investitor, a s njima i tadašnja neodgovorna i bahata „Općinska vlast“, ostavili su mještanima potpuno uništen put i nedovršene radove iako Zakon o građenju i građevinske norme nalažu da se mora zahvaćeni prostor ostaviti u stanju kakvo je bilo prije izvođenja radova, a prema pozitivnim običajima nekada se nastojalo učiniti i više...

U skoroj budućnosti ovaj put bi trebao imati značajnu ulogu, njime bi se išlo do odmorišta na autoputu (požarni put?), i važnije, do Stare ceste – Karoline na kojoj planiramo određena događanja: obnovu pastirskih igara te označavanje trase ove važne povijesne ceste koja je samo na našem dijelu zarasla i „izgubljena“, dionica Novigrad (Perošić brdo) – Račak. Podsjećamo: Godine 2009. Na svečanosti obilježavanja 200-te godišnjice izgradnje ceste Lujzijane, u našem domu je direktorica Hrvatske turističke zajednice promovirala projekt: „Povijesne ceste Lujzijana i Karolina kao buduće turističke atrakcije“!

Objavljeno 2012. godine:

Lipe kraj puta do škole i crkve, te oko crkve zasađene su u pretprošlom stoljeću(?), u drvoredu. Krasile su ovaj prostor, činile hladovinu, cvale i mirisale. Podsjetimo se na priču u našoj knjizi za 450-tu obljetnicu prvog zapisa o Prilišću, ispričanu već u podnaslovu: „Kad su lipe cvale i tambure svirale"... I bijele priliške kiklje na suncu zasjale! Lipe su bile zaštitni znak ovog prostora, odredile mu prepoznatljivost. Valja s velikom zahvalnošću promisliti o ljudima koji su ih odabrali, odredili mjesto i zasadili, dajući tako ovom prostoru i kulturološku određenost, naravno i čitavom mjestu. Nisu zasadili neke druge vrste neprimjerene za naše podneblje. Lipa nije obično drvo, ima svoju povijest i značenje u našem narodu. Sigurno je sve to bilo poznato našim precima, znali su što hoće i znali su kako to ostvariti!

A što smo mi poduzeli u očuvanju lipa, važne prirodne baštine? Malo, gotovo ništa. Trebalo ih je već prije 30, 40 ili 50 godina uređivati, kratiti. Neke su davno posječene!? Ove preostale, uslijed preteškog tereta svojih grana postale su prijetnja crkvi i školi.

Lipa - (lat: Tilia, drugi nazivi: lipaclipolistlipa velelistazimska lipa) je veliko drvo čije stablo doseže visinu od 25 do 30 metara, a starost i do nekoliko stotina godina. Cvjetovi lipe su mali, zelenkastožute boje, ugodnog mirisa i grupirani u kitama. Cvjetanje traje 2 do 3 tjedna, a nekad se dogodi da prođe i za 5 do 6 dana. U Prilišću bi se  lipov čaj redovito spremao (obirao) za Petrovu, na blagdan kada je bilo vremena jer se nisu radili teži poslovi. Čaj se najviše kuhao zimi, okus bi se "popravljao" s nekoliko žlica crnog vina te pio uz jelo, čvarke i topli domaći kruh. U našim krajevima rastu bijela ili srebrna lipa (Tilia tomentosa), velikolisna lipa (Tilia grandifolia) i sitnolisna lipa (Tilia parvifolia). Zahtijeva zemljišta zaštićena od vjetrova s dosta vlage ili nešto kiše u vrijeme cvjetanja.

Povijesno značenje - Stari Slaveni su živjeli u lipovim šumama. U literaturi se spominje lipa kao sveto slavensko drvo pa se može zaključiti da su Slaveni prije prijelaza na kršćanstvo poštivali idolopoklonstvo šume, dakle i mislima bili povezani s lipom. Prema predaji vršili su obrede i podnosili žrtve lipi kao idol. Običaj idolopoklonstva lipe zadržao se i kod Slavena koji su napustili staru domovinu pa zatiču grane lipe u krov svoje kuće ili stana, da je time očuvaju od gromova i požara.

Uobičajeno je bilo i vjerovanje da lipa čuva čovjeka od zla i uroka. U lipovim šumama Slaveni su sabirali med i vosak. Medovina ili medica bila je Slavenima omiljeno piće.

Ljekoviti dio biljke - Za lijek se sabire cvijet sa pricvjetnim listovima (ako je lijepe zelene boje). Inače se beru samo cvjetovi u vrijeme kada su se otvorili i prije nego što ostare i promijene boju. Suše se u hladu, na prozračnom mjestu, ponajbolje na tavanu. Sabrani cvjetovi sušenjem moraju zadržati svoju prirodnu boju i ugodan miris.

Ljekovito djelovanje - Lipovi cvjetovi koriste se za liječenje prehlade i bolesti dišnih organa. Pospješuju znoj i mokraću. Preporučuje se u liječenju kroničnog kašlja, bolova kod mokrenja, umora i preuzbuđenosti živaca. Čisti krv.

 01-IMG 729802-IMG 729903-IMG 730004-IMG 730305-IMG 730506-20150314 10524607-20150314 11193609-20150314 11394010-20150314 11394912-20150314 12131513-20150314 12303114-20150314 12305108-20150314 11341511-20150314 12122715-20150314 140121