Jedan je spomenik na našem groblju neobičan iz nekoliko razloga. Svojim položajem podalje, desno od središnje staze, a pogotovo svojom vremešnošću i patinastom sivom bojom poprilično je nezamjetljiv, unatoč svojoj visini. Naročito je neobična veličina samog groba – pokrovna je ploča tek oko metar sa metar, a grobni okvir ne puno veći.

Sam spomenik sastoji se iz četiri dijela, posložena jedan na drugi, stremeći u visinu. Protokom mnogih ljeta, vremenske su nepogode ruinirale kamenu površinu na koju se već u gornjem dijelu hvata mahovina. Tražeći natpis, na prvi je pogled dojam da ga nema niti na prednjoj niti na stražnjoj strani spomenika, ali cvjetni aranžman na tom malenom grobaku potiče na pomniji pregled pa se pri vrhu spomenika uočava slabašan obris uklesanog križa, a prema niže – tu i tamo naziru se poneka slova koja je teško povezati u smislene riječi i imena. Tek uz napregnuto promatranje i uz pomoć opipa jagodicom prsta, ipak se – koliko čitanjem, toliko po smislu – pomalo otkriva cijeli tekst.

U prvom retku ispod križa uklesano je: Ovdje počivaju, a ispod toga u svakom od pet redaka po jedna riječ – djecaJankoLineFrancaŽunić. Time se zagonetka ovog spomenika i malog groba već uvelike odgonetava, ali treba još odgonetnuti o kojoj se to obitelji, među brojnim Žunićima, radi? U davnim vremenima umiralo je puno djece i trag može voditi prema svakoj obitelji, a ova po svemu sudeći više ne obitava u Prilišću?

No, kao da se još nešto nazire na kamenom kvadru koji nosi gornji, odgonetnuti dio spomenika? Da, i tu je nešto zapisano, ali je još teže prepoznatljivo od gornjeg upisa! Krajnjom upornošću ipak se dešifriraju tri retka: Spomen podižuroditeljiNikola i Magda. Kameni kvadar ispod ovog teksta nešto je svjetlije površine; na samom dnu se potpisao kamenorezac pa je to razlog za još pomniji pregled i ove površine. S razlogom, iako skoro neprepoznatljivo, ipak još pronalazim: iz Canade.

Sada je sve već gotovo sigurno, još samo da to potvrdi dobra duša koja ovdje polaže cvijeće, a ostalo će se naći u dokumentima:

- Janko je rođen 22. travnja 1920., a umro već 17-og dana, 9. svibnja iste godine.

- Line, rođen 8. kolovoza 1922., umro je sa pet i pol godina, 24. veljače 1928., a mlađa sestrica:

- Franca, rođena 29. lipnja 1925., umrla je u trećoj godini, 17. veljače 1928. godine.

Zarazna bolest, koja je pokosila i nju i brata u istom tjednu, zaobišla je tada sedmogodišnjeg Nikolu i četverogodišnju Magdalenu. Par godina kasnije, majka Magda rođena Starešinić odvela ih je u Kanadu gdje je otac Miko zarađivao mukotrpni rudarski kruh.

Koliko još dirljivih priča čuvaju drugi spomenici i, koliko je sudbina čiji su spomenici uklonjeni, a imena zaboravljena, a tek sudbine koje nikada nisu ni imale spomenika? I, koliko se toga krije oko i pored nas, a trebalo bi otkriti i zabilježiti prije nego bude kasno, prije nego ode podno spomenika, zauvijek?

Ovo je malo prisjećanje i dodatak nedavnoj priči o kanadskom zrakoplovnom časniku rođenom u Prilišću.

(2015-03-01) J. Volović

1-IMG 72862-IMG 7287