Posljedice bombardiranja Prilišća 18.5.1944. godine

Unatoč žestini napada u nekoliko valova i njegovoj neočekivanosti, srećom i pravim čudom, ljudske žrtve nisu bile razmjerne strašnoj razorenosti sela, ali zbog ovog događaja mnogo ljudi patilo je godinama i desetljećima!

Smrtno je stradao Stjepan (Štefan) Šubašić-Major iz Donjeg Prilišća 6, rođen 17.7.1874. godine. Pogođen avionskim rafalom prevezen je popodne u teškom stanju u bolnicu u Karlovac, gdje je umro prije sljedećeg jutra tj. na petak 19.5.1944. u 70-oj godini. Pokopan je u Karlovcu na Dubovačkom groblju. On je pradjed poznatih karlovačkih glazbenika Vidović.

Teže su ranjene Ana Pavlaković r. Šimunović („Srećinkina“, 30 god.) i Ana Šimunović rođ. Šubašić („Škavurinka“ 38 god.) obje iz Srednjeg Prilišća, a lakše je ranjena Marija Basar rođ. Volović (40 god.) iz Gornjeg Prilišća.

Napad je bio koncentriran na Donje Prilišće u kojem skoro ni jedna kuća nije prošla bez oštećenja; pet ih je teško oštećeno, šest srušeno, a sedam izgorjelo. Gotovo četvrtina obitelji ostala je bez krova nad glavom i svega što su imali pod kućnim krovom. Uz to, eksplozije i vatra progutali su i jedanaest sjenika i staja pri čemu je stradalo i desetak grla krupne stoke; konja, volova, krava ...

U Srednjem Prilišću srušena je jedna gospodarska zgrada, a ljudi su uspjeli ugasiti požar na dvije kuće, kao i na jednoj kući u Gornjem Prilišću.

Najgore je prošao zaselak Sladići u Donjem Prilišću u kojem su u požaru nestala kompletna četiri gospodarstva, a da pritom ljudi nisu uspjeli spasiti gotovo ništa osim odjeće na sebi.

Srećom, najveći dio stoke i njihovih pastira još se nije vratio s jutarnje paše pa su izbjegli najgore, za razliku od radnih volova i konja od kojih neki nisu uspjeli otrgnuti jasle u gorućim stajama dok su ih vlasnici, uz rizik vlastitog života, uzaludno pokušavali osloboditi vezova ...

Nakon strašnog prijepodneva, bespomoćno i beznadno popodnevno suočenje s nenadoknadivim gubicima. Od kuda i od koga se u ukletom ratnom okruženju nadati pomoći kad je zlo snašlo i susjede i prijatelje i rođake? Što obući, što pojesti, gdje prespavati? Tražila se i prikupljala prestrašena i odbjegla stoka. Tražila se uokolo žlica, probušeni lonac, polomljeni alat, nagorjela obuća ... Svuda nesnosan smrad paleži, izgorjelog mesa stoke ... Kopaju se duboke jame za stradale svinje, krave, volove, konje ...

Zbog straha od novog napada, neki su slijedećeg jutra napustili dom i nakratko se sklonili u susjedna sela.

Beskućnici su nastavili živjeti u župnom dvoru, napuštenoj staroj kući, preuredili za spavanje ruševnu staju ili bilo kakov objektić koji ih je štitio u hladnim noćima … mjesecima, godinama, puno godina!

Još danas vidljivo je nekoliko jama od kratera bombi koje nisu pogodile cilj, a bilo je takvih zaista puno, podosta i po oranicama podaleko od kuća. Jesu li u pravu oni koji su zaključivali da su to bili i namjerni promašaji i da je među tim neprijateljskim pilotima bilo i krštenih duša koje su se tako rješavale smrtonosnog tereta?

         Ostaje nedovoljno razjašnjeno

O povodu ovog strašnog čina ima par verzija, a u najčešće spominjanoj, osnovano se tvrdi da je u planiranje nečovječnog bombardiranja bio umješan i zastranjeni domaći sin iz Donjeg Prilišća, pripadnik njemačke legije, a potom visoko rangirani ustaša, kojemu je također teško stradala kuća. U nedavnom "razjašnjavanju" događaja po završetku rata kada je ubijen u akciji Ozne, spomenut je kao suradnik zloglasne njemačke državne tajne policije Gestapo(?).

Naime, za razliku od Donjeg Prilišća, u prosjeku je partizana bilo više u Srednjem i Gornjem Prilišću i u susjednoj Vukovoj Gorici. Stoga, utemeljeno misle mnogi, cilj su zapravo trebala biti ova tri sela, a bombardiranje je trebalo obaviti "od crkve do crkve" tj. od župne crkve sv. Marije Magdalene na početku Srednjeg Prilišća do kapele sv. Jurja povrh Vukove Gorice?!

Međutim egzekutorska eskadrila dolazeći prema Prilišću iz smjera Zagreba, pobrkala je orijentire. Prvo je, na samom početku Donjeg Prilišća, uočila kapelu sv. Leonarda pored groblja (koja se spominje još davne 1580. godine). Tako je, nakon prvog markirnog preleta do sljedeće crkve i polukružnog okreta, ispuštanje smrtonosnog i uništavajućeg tereta započelo tu, a završilo kod župne crkve gdje je planiran početak?

Postoje li negdje dokumenti koji bi otkrili pravu istinu? Teško, budući u ratu svaka strana ima svoju „istinu“. To je više nego bjelodano i u priloženom Izvješću glavnostožernog NDH-ovog  podpukovnika Helbicha u kojem se, uz ostala propagandna podmetanja, podmeće i to da je junački udar njemačkih strovalnika (štuka) izveden na petak 19. svibnja 1944. godine! Netočno! Bombardiranje je izvršeno na veliki crkveni blagdan Spasova (Križi) koji je uvijek na četvrtak i te ratne godine bio je 18. svibnja! Zašto onda sutrašnji datum? Pa zar da u povijest uđe zapisano da je oslobodilačko i spasiteljsko zrakoplovstvo sravnilo sa zemljom cijelo selo, od crkve do crkve, na sveti dan  Isusovog uzašašća! 

(2014-05-25, 14:44) Josip Volović

2-scan0186* * * 

Radi iskazanog velikog zanimanja za ovu temu o bombardiranju Prilišća, u sljedećim nastavcima, u zabilježenim kazivanjima živih i pokojnih očevidaca saznajte: 

- Kako je naručitelj bombardiranja saznao da je stradala i njegova kuća?

- Tko se sklonio u cestovni propust za vodu, a tko je iskapao neeksplodirane bombe? 

 

Slika iz obiteljskog nasljeđa Zdenke Bujan - snimljena isti dan kao i prethodno objavljena