Radi istine, obveza nam je sačuvati saznanja i svjedočenja o tužnom i tragičnom događaju od prije 70 godina kada je Prilišće barbarski, nepotrebno bombardirano 18. svibnja 1944. godine, na blagdan Spasova ili Isusovog uzašašća, blagdan poznatiji kod naših ljudi kao Križi.

Ratno razdoblje do bombardiranja

Prilišćani su za one prilike bili vrlo obrazovani, mnogi s izučenim zanatima, a nisu bili ni neinformirani. Od brojnih rođaka u Karlovcu, Zagrebu i Americi, koji su  bolje znali što spremaju Njemačka i Italija i što je to fašizam, doznavalo se što se događa u zemlji i svijetu.

Prvih godina rata, većina naših ljudi bili su regularni vojnici, radićevski orijentirani domobrani.Postupno su prelazili na antifašističku partizansku stranu, nadajući se pravici i demokraciji. Onima koji nisu željeli bratoubilačka ratna zla, kojima nije bila prihvatljiva ni partizanska ni ustaška opcija, preostalo je sakrivati se ili bježati pred jednima i drugima.

Ustašama su se priključili malobrojni, neki tek stjecajem okolnosti i nisu se ogriješili već su naskoro napustili one koji su otišli u krajnost.

U početku rata malobrojnim partizanima, u drugoj, a više u trećoj ratnoj godini, priključuje se sve više običnih svjetovnih ljudi, doskorašnjih domobrana i mladića na pragu punoljetnosti.

U ratnom vihoru, pojedini dojučerašnji prijatelji, susjedi ili rođaci koji su zajedno išli na pašu i u školu, okupljali se u "Zori" i vatrogasnom društvu, zajedno gradili slogu i vatrogasni dom, odjednom su se našli na suprotnim stranama, okrenuti jedan protiv drugoga pa i protiv svog sela i svog kraja.

Bombardiranje na blagdan Spasova

Blagdan Spasova, poznatiji kod naših ljudi kao Križi, posebno su štovali pastiri-govedari (volari, ili biruši). Tog bi se dana oni okupljali na odabranom, omiljenom mjestu na kojem danima nisu napasali stoku kako bi pričuvana, bujna proljetna paša bila još obilnija, da bi ju blago slasno paslo ne tražeći bolje mjesto. Volari su stoga mogli biti bezbrižniji, okupiti se oko vatre i ispeći jaja, slaninu... što su tog blagdanskog jutra, uz ponešto pića ponijeli od kuće. Ponekad, u bolja vremena, znalo se ispeći i janje, ali bez obzira bilo skromno ili obilno, Križi su bili najradosniji pastirski dan.

I na svetkovni četvrtak 18. svibnja 1944. godine, unatoč ratu, sve je počelo u blagdanskom ozračju. Lijepo jutro je obećavalo jednako lijep dan. Djeca su od jutarnje maše već stigla svojim domovima. Starije žene su još išle prašnjavom cestom ili putem zastale u razgovoru. Na šporetima se već kuhala svetkovna južina. Volari koji su za rana prošli na pašu, promatrali su kako dogorijevaju njihove vatre pored kojih su blagovali ili su već sa svojim blagom krenuli doma.

Gotovo idiličan mir poremetila je iznenadna bučna pojava aviona, što tih ratnih dana i nije bilo neobično. Preleti vojnih aviona bili su dosta česti. Ponekad ih je znalo biti toliko da bi gotovo zatamnili nebo. Obično bi se u visokom letu izgubili u daljini, ali ovog puta su se poput jata crnih vrana nadvili nad selo dok su ih odrasli začuđeno, a djeca znatiželjno promatrali. Međutim, začas su odjeknule prve eksplozije i rafalna pucnjava po krovovima, drveću, travi... avioni tik iznad krovova... na sve strane lete crjepovi, staklo, građa... granje, mlado lišće, zemlja... prema nebu podigli su se stupovi prašine i dima...

Nemoćnim ljudima jedini izbor bio je pokušati se zakloniti, makar i u travu, pod drvo ili stog slame, najbolje u zidanicu... Tlo podrhtava iako su eksplozije udaljenije, od prašine se skoro ništa ne vidi, teško se diše, pojačava se smrad paljevine... Pucnjava i lom su prestali, ali ne za dugo. Ponovo zaglušna avionska buka i novi napad...

Postoje li riječi koje bi opisale sav užas, strah i strepnju bespomoćnih ljudi, suočenih sa strašnom pogibelji? Što su zgriješili? Zbog koga ili čega ispaštaju?

Bombardiranje se zbilo niti godinu dana prije završetka drugog svjetskog rata kada je njegov konačni ishod već bio uvelike izvjestan. Prilišće, pogotovo u tom trenutku, nije moglo biti opravdan vojni cilj, iako se nalazilo na komunikacijskom pravcu između partizanskih punktova Bosiljeva i Adlešića. U selu su se nalazili gotovo isključivo nemoćni: žene, djeca i starci. Partizanski štab za povremenih boravaka partizana nalazio se u Srednjem Prilišću, ali ovaj puta tu ih se zateklo tek nekolicina u prolazu, a domaći su ratovali tko zna gdje.

Bombardersku odmazdu na Prilišće izvela je grupa od najmanje deset njemačkih aviona, a većina očevidaca govori o dvanaest štuka.

Avioni su se pojavili iz smjera sjeveroistoka i proletjeli su pored Prilišća, iznad Kupe i susjednih slovenskih sela Žunića i Preloke, što tog svetkovnog dana nije izazvalo posebnu pozornost, ali su potom naglo u lijevom luku napravili krug oko cijelog sela, markirali cilj i otpočeli napad po Donjem Prilišću, od groblja do župne crkve, ispuštajući i razorne i zapaljive bombe uz žestoko mitraljiranje. Nakon stravičnog niskog preleta duž sela, uzdizanje i polukrug u lijevo ispred Jarčeg Polja pa poniranje i novi napad na užasnute i nemoćne ljude i njihove domove... Potom, opet polukrug u lijevo... Koliko puta? Nikom nije bilo do brojenja! Koliko je to trajalo? Možda i ne duže od sata, ali svima se činilo dvostruko. Bila je to za njih gotovo vječnost...

(2014-05-18) Josip Volović

(Ovo je skraćeni izvod iz opširnog opisa ovog događaja pripremljenog za II. dio knjige o Prilišću)

1-scan0185

Unesrećena obitelj Žunić u svojem vrtu iza potpuno razorenog čitavog imanja snimljena nekoliko dana nakon bombardiranja. Lijevo iznad krova susjedne kuće vidi se kapela Sv. Leonarda. (Slika je iz obiteljskog nasljeđa Zdenke Bujan - njezina majka je druga s desna a pokraj nje su baka i sestra, te lijevo roditelji).

U sljedećem nastavku, za ovogodišnje Spasovo, 29. svibnja saznat ćete:  

- Posljedice bombardiranja

- Kako je naručitelj bombardiranja saznao da je stradala i njegova kuća?

- Je li Prilišće bombardirano 18. ili 19. svibnja 1944. god.?

- Tko je u pravu, podpukovnik ili bojnik?

* * *

Iz ustaško-domobranskih i njemačkih dokumenata dodajemo ovo bizarno izvješće:

ScreenShot027

 ...napali su "skladišta streljiva i benzina u Prilišću"...??? I takva izvješća nekome su trebala! Kada se nude ovakove "povijesne istine" onda se pitate a što je to istina o povijesti? (Narodna spoznaja kaže da se najviše laže u ratu i lovu!)