Mato Šimunović: Osvrt i osobno promišljanje - nastavak "Godišnje skupštine" Mjesnog odbora Prilišće

Da se ne zaboravi – „točka Razno“

Na godišnjoj skupštini Mjesnog odbora Prilišće raspravljano je o izvještaju o radu u protekloj godini koje je podnijelo Vijeće MO te o planu rada za naredno razdoblje. Rasprava po izvještaju krenula je na uobičajeni način, nevoljko sve dok prvi diskutant ne smogne hrabrosti izložiti svoje mišljenje, da bi kasnije protekla u tolerantnom ozračju konstruktivnih rasprava i prijedloga po pojedinim točkama iz izvještaju. Na dnevnom redu bile su komunalne teme kao što su stanje putova, uređenje mjesta i slično. Obzirom na neke ranije prijepore u našem mjestu, kao i na neka nedavna događanja koja su unijela razdor i duboko podijelila već postojeće struje ili grupe, bilo je više nego dobrodošlo kada se na samom početku skupštine apeliralo na razumijevanje i tolerantnu raspravu, što je potom na sreću i uvaženo. „Skupština“ MO odvila se na najbolji način, doneseni su i određeni konkretni zaključci, da bi sve na kraju završilo ugodnim druženjem.

Kako ne bi sve završilo „pod tepihom“...

Kako nas međutim dobra, pozitivna atmosfera skupštine ne bi zavarala, da se ne bi pomislilo kako smo sada sve prijepore prevladali, smatram potrebnim podsjetiti na neke teme i probleme, to tim prije što su i na samoj skupštini sporadični glasovi ukazali da neki problemi postoje, što onda znači da o njima treba voditi računa, razmotriti ih svestrano, u najboljoj vjeri  i sa punim uvažavanjem drugačijega mišljenja, a sve u svrhu boljitka našega sela i svih njegovih mještana.

Uređenje seoskih puteva

Trajni problem i pitanje svih pitanja kada govorimo o komunalnim problemima mjesta, je pitanje stanja poljskih putova. Putovi su zapušteni jer izostaje redovno održavanje, čemu je osnovni uzrok nedostatak, kako novca za nabavu tucanika, tako i sve manji broj ljudi, mještana koji bi trebali raditi na održavanju putova. U takvoj situaciji zajedničke radne akcije pokazale su se kao najbolji način za održavanja seoskih putova i to treba nastaviti. Prikupljanje novčanih sredstava za nabavu tucanika sakupljanjem dobrovoljnih priloga mještana, što je praksa u zadnje vrijeme, ne bi trebala biti pravilo sve dok plaćamo komunalnu naknadu. Smatram da Vijeće MO treba od Općine zatražiti sredstva za nabavu tucanika, u količini potrebnoj za redovno održavanje putova.  Ta bi sredstva Općina trebala osigurati s naslova komunalne naknade koju mi kao mještani redovito plaćamo. U protivnom, pitamo se čemu i zašto plaćamo komunalnu naknadu, odnosno za što se sredstva komunalne naknade troše.

Pored uobičajenih problema s putovima, dva su od posebnog značaja:

Put za Cerovac godinama je neupotrebljiv za siguran promet, raskopan je prilikom izgradnje vodovoda za benzinsku postaju na autocesti i nikada nije popravljen niti doveden u uporabno stanje. Smatramo Općinu odgovornom za stanje seoskog puta za Cerovac nakon završetka radova na izgradnji vodovoda iz slijedećih razloga:

- dala je investitoru/izvoditelju na korištenje put za polaganje trase vodovoda, a  propustila je zaštititi interese mještana da budu obeštećeni za nemogućnost korištenja puta za sve vrijeme trajanja radova, kada su morali iznalaziti alternativne  načine kako pristupiti i obavljati radove na svojim parcelama;

- po završetku radova put nije saniran niti doveden u prvobitno stanje, a da ni danas nije jasno tko je za to kriv; da li su radovi sanacije puta bili predviđeni projektom, ako jesu, zašto nisu izvedeni, ako pak sanacijski radovi nisu bili niti predviđeni, kako je to moguće, tko je za to odgovoran; da li je tokom izgradnje bio angažiran nadzor i da li postoji dokumentacija o izvedbi radova;

- danas je stanje puta vrlo loše, postoje duboke jame koje onemogućavaju siguran promet, pojedini šahtovi izvedeni su desetke centimetara iznad razine puta; takvo stanje upućuje da će biti potrebno zatražiti stručno mišljenje kako bi se utvrdio način sanacije.  

Od Općine, kao od odgovorne i ovlaštene, treba zatražiti da zaštiti interese mještana, dakle da se utvrde propusti u izgradnji, tko je za njih odgovoran, te da se ishodi da odgovorni namiri štetu, tj. da dovode put u stanje za normalnu uporabu. Također treba zatražiti da mještanima Prilišća bude dostavljen primjerak dokumentacije po kojoj će se izvoditi sanacija. Ukoliko u razumnom roku ne bi bilo zadovoljavajućeg odgovora, Vijeće MO mora zatražiti pravnu pomoć. Gdje i kako, treba razmotriti.  

Podvožnjak na Cerovcu, podvožnjak u Gaju, put uz autoput od Cerovca do Gaja

Tokom izgradnje autoceste Zg-Ri na štetu mještana Prilišća izvedeni su nepotpuno ili uopće nisu izvedeni slijedeći radovi. Radovi na podvožnjaku Cerovac izvedeni su manjkavo, podvožnjak je danas pun blata, i u vrijeme kišna potopljen; nije izveden podvožnjak ispod autoceste u Gaju kao nastavak puta kroz Ravnice prema Vodenoj Dragi, niti je izveden priključak na cestu Karlovac-Rijeka; put uz autocestu od Cerovca prema Gaju izveden ja samo djelomično, treba zatražiti produžetak i spoj na put za Ravnice. Odgovore na ova pitanja treba zatražiti u Upravi Autoceste ZG-RI putem Općine, obzirom da Vijeće MO nema pravnu sposobnost. Ukoliko bi pomoć Općine izostala, Vijeće MO mora zatražiti pravnu pomoć.

Praćenje učešća i udjela na dobrobit mjesta

I Izvještaju MO spominje se učešće i udio pojedinaca u radovima tokom prošle godine,  lijepo je i pohvalno što su mnogi sudjelovali, kao i to što je njihov doprinos zabilježen i u izvještaju spomenut. Tako bi trebalo biti i s drugim vidovima djelatnosti u cilju zajedničkog interesa koje se u selu odvijaju, a koji nisu u okviru djelatnosti Vijeća MO pa prema tome nisu niti spomenuti, iako su prema svome značaju možda vrjedniji od onih  spomenutih.

Mnogi su se prijepori dogodili kada se pokušalo utvrditi tko je kada i koliko učinio na dobrobit mjesta, posebno u slučaju zajedničkih radnim akcija. Nije svejedno da li netko na akciju dođe s običnim alatom (lopata, sjekira, ..), s motornom pilom ili traktorom. Posebno su se nesporazumi događali kada bi izostala točna, precizna evidencija učešća (vremena provedenog u radu) i udjela (vrste i količine odrađenog posla).

Predlažem da se u slučaju svake akcije, komunalne ili neke druge, uvede model vođenja akcije i praćenja učešća pojedinih učesnika:

Da Vijeće MO imenuje za svaku akciju osobu koja će rukovoditi radovima, tj. odrediti gdje se i što, kada i kako radi (npr. voditelj akcije uređenja puta, ili vatrogasne akcije, ili izrade projekta, ili…);

Odgovorna osoba bilježi učešće u radovima svakog pojedinca po slijedećem modelu:

-       rad s ručnim alatom – 1 bod/sat;

-       rad s malim strojem (motorna pila, kosa, ) – 2 boda/sat;

-       rad s velikim strojem (traktor) – 3 boda/sat;

Također predlažem da se na sličan način uvede praćenje rada na organizacijskim i stručnim poslovima (npr. istraživanje, priprema i izrada dokumentacije određenih projekata, sudjelovanje i vođenje Vijeća MO i drugih organa i udruga) koji bi bili obavljani u okviru mjesnih organa i udruga a izvode se u korist i na dobrobit svih mještana: 

-       sudjelovanje u radu organa i udruga – 1 bod/sat;

-       rad na organizacijskim i stručnim poslovima – 2 boda/sat;

-       rad stručnog radnika (zidar, tesar, sl.) – 2 boda/sat;

-       rad  na izradi dokumentacije – 3 bod/sat.

Evidencija bi se vodila za svaku vrstu radova, da bi se krajem godine sastavila lista koja bi pokazala ukupan doprinos svakog pojedinca.

Svjestan sam da ovaj model treba najprije dobro razmotriti sa svih strana, zato će biti dobrodošla druga mišljenja, kao dopune ili kao alternative. Ukoliko bi ideja bila prihvatljiva, tada bih predložio da se u okviru rada Vijeća MO, ili na neki sličan način, izradi jedna vrsta pravilnika u kome bi bilo preciznije razrađeni detalji ovoga modela.

Možda je ova ideja za naše prilike preambiciozna, jasno je da time neće biti dostignut savršen model, ali sam uvjeren da bismo se uvođenjem ovog modela makar malo odmakli od sadašnjeg stanja gdje prevladava nekritički odnos prema vlastitom doprinosu, a istovremeno, doprinos drugoga se ne uvažava, ili ga se često puta naprosto  ignorira.