Donosimo povijesnu zanimljivost uz godišnjicu smrti Khuena (Dragutina ili  Karla) Hedervárya,  umro je 16. veljače 1918. u Budimpešti (rođen: 23. svibnja 1849. u Češkoj).

Khuen, tada ban hrvatski, nije htio imenovati Matu Lovadenića za upravitelja župe u Prilišću zato jer isti nije glasovao za njega, već za dr Banjavčića! Nakon više od sto godina ovo zvuči opet poznato, zar ne? Koliko puta ste čuli: Nedam vam jer niste glasali za mene! I sl... Povijest ima tendenciju da se ponavlja: prvi puta kao tragedija, drugi puta kao farsa. Dakle ostali smo u mraku pretprošlog stoljeća. (Koliko li je tek jadno bespomoćno prihvaćanje ovakovog ponašanja, ili još gore priklanjanje uz njega!) Ali u onom mraku je bilo i svjetlih ljudi koji su se znali vrlo jasno suprotstaviti tome zlu.

Izvod iz zapisnika sa XXVII sjednice sabora kraljevine Hrvatske Slavonije i Dalmacije :

Interpelacija u saboru dne 13. 12. 1897. glede imenovanja g. Mate Lovadenića za župnika u Prilišću, podnesena po g. Alojziju Hegediću tada zastupniku kotara kloštarskoga...

...Predsjednik sabora: Riječ ima narodni zastupnik g. Hegedić da stavi interpelaciju.

Zastup. Vjekoslav Hegedić: Vis. Sabore! Salus animarum suprema lex! To je stara rečenica dobro poznata, kojom je crkva bila uviek nadahnuta, a i njezini visoki dostojanstvenici - uzprkos tomu što proslavljeni državnik gosp. grof Hedervary - glavar ove zemlje, svojom rukom nastoji da iz srca hrvatskoga episkopata ovu zlatnu rečenicu: salus animarum suprema lex - istrgne! (Predsjednik zvoni!)  Pa da mu utisne onu svoju: suprema lex: širenje magjarske državne ideje.

Predsjednik (zvoni): Nesmijete tako govoriti o svietlome banu. Ja vas pozivam na red. Kako možete suditi intencije svietloga bana?! -

Zast. Hegedić: Ja ne govorim o intencijama, nego se pozivam na djela koja su i odviše jasna - u kojih ga vi svi podupirate!

(Na ljevici: Nemir, buka) - Predsjednik (zvoni): Izvolite nastaviti.

Zast. Hegedić: Bilo je doduše vrijeme, kad se ovomu nastojanju grofa izlazilo u susret sa strane nekih biskupa. Sjećamo se još i danas žalostnih prilika, kad se je n. pr. iz Markova trga izdavao nalog da se premjesti kapelan, koji se je usudio glasovati proti kandidatu narodne stranke. Sjećamo se i onih crnih dana, kad se sa Markova trga izdavao nalog, da se odpusti ili suspendira kateheta, jer se je poslužio svojim izbornim pravom po svojem osvjedočenju. Toga svega se sjećamo sa žalošću!

...Vi siromasi kapelani, koji želite postati župnici, vi župnici koji želite dobiti bolju župu, pristupite k meni, dodjite pod moju zastavu, nastojte sa mnom podržavati ono stanje, u kojem se nalazi danas hrvatski narod i  - sve ću vam dati! Da je tomu doista tako mogao bih dokazati mnogimi primjeri. Imena ne ću navadjati, ali svi vi znate, da ima dosta svećenika, koji su beneficije crkvene primili kao nagradu za političke usluge vladinoj stranci.

... Navesti ću slučajeve iz Vaše županije (okreće se prema vel. županu Kovačeviću). Vi dobro znadete, da je u karlovačkom kotaru župa Prilišće - malena i siromašna tako, da župnik ne može niti živiti od dohodka župe, nego mora imati subsidium iz pripomoćnog fonda! Eto gledajte - na ovoj župi već je četvrtu godinu upraviteljem Matej Lovadenić, Preuzv. g. nadbiskup poslao ga tamo naročito iztaknuvši, da će postati i župnikom. On je primio upravu i uzeo k sebi siromašne roditelje, koje je prije kao kapelan uzdržavao. Kad je natječaj bio razpisan, dao je i on molbenicu, obloživši ju sa svimi dokazali. Svaki pravedan i razborit čovjek je očekivao, da će sigurno Lovadenić biti imenovan župnikom u Prilišću i to tim više što je bio kvalificiran - zatim što je bio predložen po preuzv. g. nadbiskupu na pravom mjestu i što nije nitko kompetirao.

... Ja ću govoriti iz uvjerenja i pozvat ću druge neka mi posvjedoče, da li govorim istinu o Lovadeniću, da je u istinu takav kakovog želi crkva imati. Njemu mora svatko priznati, da je neporočna života, koji može otvoreno kazati svojim župljanom: Ugledajte se u mene kao ja u Krista! To je svećenik komu susjedi priznavaju, da je svjetiljka koja razsvijetljuje cijelu okolicu. To je svećenik koji revnuje apoštolskom revnošću za slavu božju. Jedva je tri godine ondje i on je obnovio crkvu, namjestio ogrulje, dao crkvu slikati, nove prozore namjestio i župu svu kano preporodio. Zločesta družtva je razdružio, pogibeljne sastanke raztjerao - svekome propovjedao svoje dužnosti - jednom riječju: on daje Bogu božje i caru carevo. Ja se pozivam na svjedoke. Neka dodje g. veliki župan Kovačević, neka dodje g. predstojnik i dva njegova predšastnika, neka dodje obćinsko poglavarstvo i sav puk i neka se jedan nadje koji će se moći kamenom nabaciti na njega - ja ću odmah uzmaknuti!

Evo ovaj svećenik tako uzoran i zaslužan za ovu župu ne može pod vladom g. grofa  Hedervárya postati župnikom u Prilišću! Pitam ja sada, što je taj svećenik skrivio, da ne može dobiti župu, koja stoji pod patronatom Njeg. Veličanstva? Ništa drugo, nego što je dvaputa glasovao za g. dr. Banjavčića! Gospodo! Tim je Lovadenić, što je glasovao za g. dr. Banjavčića po svom osvjedočenju onako, kako muj je nalagala hrvatska sviest i svećenička savjest - vršio svoju svetu dužnost, jer valjda nećete poreći, da imade pravo po svom osvjedočenju glasovati?! Svećenik pozvan je prvi, da se zanima za izbore, jer znade jako dobro, što je sabor, da je to kovačnica - gdje se kuje sreća a i nesreća hrvatskome narodu, gdje se stvaraju zakoni - i njegova je za to dužnost nastojati, da značajnici dodju u sabor - što stvaraju zakone na probitak domovine i ne na štetu sv. vjere. Tu je Lovadenić vršio samo svoju dužnost, svoje pravo, pak ja pitam: Zar je to dovoljan razlog da se tomu svećeniku zato, što je izvršivao svoje pravo oduzme kruh? Pitam ja vas: Zar bi bio više vrijedan, kad bi proti svomu osvjedočenju glasovao za g. Reiznera - vašega pristašu?

Ja držim, da su ljudi koji su glasovali iz osvjedočenja više vrijedni nego oni, koji za zdjelicu leće trguju sa svojim izbornim pravom. Dobro uredjene države ovakve ljude štuju, a kod nas ovakov svećenik ne može dobiti župu.

... Takova je dužnost i preuzv. g. bana grofa Khuen Hederváry-a, kao zamjenika Nj. Veličanstva. On mora prosudjivati imenovanje župnika sa crkvenog gledišta. Što se dogadja kod nas ? Dogadja se protivno, da g. grof Khuen Hederváry u prvom redu pita za koga je kompetent glasovao, pa zato zove velikog župana sa crnom knjigom, da vidi za koga je glasovao, (smieh na ljevici) a veliki župan opet pita kotarskoga predstojnika. Znamo, kako se to prakticira (Vel. župan Kovačević: Tako crkveno pravo propisuje, kako Vi kažete? (*Ova primjetba i odgovor vel. župana izazvala je lijepi članak našega juriste D. Belaja u Katol. Listu od 1898. broj 6 Vladine župe op. pisca!) Preuzv. g. ban mjesto da pita ovdje savjet biskupa, radi drugačije. On mjesto da pita biskupe - izpituje kako je dotični svećenik glasovao, da li je spreman podupirati ovaj sustav i kovati lance hrvatskomu narodu, da ostane u ovom robskom položaju u kojem se danas nalazi. (Na desnici: Oho!)

Gospodo iz svega što sam rekao vidi se, da se kod nas patronatsko pravo ne vrši u duhu crkve, a dosljedno tomu, da će biti težko položiti račun g. grofu K. Hederváry pred Bogom i pred Nj. Veličanstvom (na desnici prigovaranja!), te moram konstatirati, da smo pod vladom g. grofa Khuen Hedervárya tako daleko došli, da domaći sin, koji je kvalificiran svećenik, koga rese mnoge vrline ne može u svojoj domovini dobiti stalnu koricu kruha, dočim znamo, da se mnogi tudjinac ovdje kod nas na račun našega naroda debelo hrani (buka u dvorani). Gosp. grof pri tom i ne misli kako njegov ugled pred narodom padati mora. Kad ljudi vide, da se ovakovom svećeniku ne daje kruha u njegovoj domovini - onda pitaju: kakva to mora biti vlada, koja neće takovoga čovjeka imenovati župnikom. To je pitanje stavio na me jedan čovjek iz Prilišća.

Gospodo znadem dobro, da je Lovadenić kriv samo to, što je glasovao za dra. Banjavčića - ali bih želio čuti to iz usta samoga glavara zemlje, da on to javno potvrdi, da je Lovadeniću samo za to uzkraćeno imenovanje - pa ga zato pitam: Jeli istina, da je glavar zemlje molbu Mateja Lovadenića, da bude imenovan župnikom u Prilišću odbio samo stoga. Ako je, čime opravdava svoj postupak?

Predsjednik sabora: Interpelacija će se dostavit preuzvišenomu g. banu!

Što je velečastni gospodin Hegedić kazao o Lovadeniću u saboru, dakle javno u lice cijelomu svijetu - istina je! (Ovo je samo manji dio izvoda iz zapisnika sa sabora - rukopis je u posjedu udruge Zora - Prilišće; Računalni prijepis Barbara F.)

* * *

Grof Karlo Khuen Hedervary potječe iz njemačko-mađarske obitelji. Dio mladosti proveo je u Nuštru kraj Vinkovaca, gdje njegova obitelj ima veleposjede. Dobro poznaje i Zagreb jer je nekoliko godina u njemu studirao pravo. Neposredan povod Khuenovu imenovanju za bana bila je afera nastala nakon što Hrvati nisu htjeli postaviti mađarske natpise uz grbove na zgradi Ministarstva financija u Zagrebu. Mađari primjenjuju silu, Hrvati prosvjeduju, grof Pejačević odlazi s banskog položaja, a Mađari skidaju sa zgrade mađarske nazive, ali postavljaju Mađara u Zagrebu za bana.

Režim Khuena Hedervaryja potrajao je dvadeset godina. U tom se razdoblju sustavno gušila svaka hrvatska oporba, novine su stalno bile pod zabranom, osnivaju se mađarske pučke škole, mađarski se uvodi i u hrvatske škole, državnu upravu, na željeznicu. Hrvati se iseljavaju, ponajviše u obećanu zemlju Ameriku, te po starom načelu Divide et impera Khuen potiče međustranačke sukobe i sukobe hrvatskog i srpskog građanstva.
Josip Strossmayer kralja i cara Franju Josipa u Bjelovaru na fini način naziva lašcem. U Zagrebu je 1895. Franjo Josip, u prigodi otvaranja zgrade Hrvatskog zemaljskog kazališta, dočekan povicima Slava Jelačiću i paljenjem mađarske zastave, a studenti širom Hrvatske sve češće prosvjeduju. Počinje se polako tresti položaj Khuena Hedervaryja. Franjo Josip, koji je imao veliko povjerenje u njega, ipak 1903. smatra da je Khuenovo vrijeme u Zagrebu isteklo, ali kako bi se njegova lojalnost još mogla iskoristiti u Mađarskoj, koja počinje tražiti veću samostalnost i vlastitu vojsku. Hedervary napušta Zagreb. Nikada se više neće vratiti u Hrvatsku, iako će preko novoga bana, Nikole Tomašića, a i poslije, kao mađarski premijer, još niz godina utjecati na hrvatsku politku.
(pov. zap.)

(2013-02-16, 21:52) N.V.